Celulit

Celulit pogađa 85–98 % žena svih rasa nakon puberteta.

Celulit se tradicionalno smatra visoko rasprostranjenim estetskim stanjem u žena. S kliničkog stajališta karakterizira ga izgled kože nalik narančinoj kori, a koji se najčešće može naći na određenim dijelovima tijela (npr. bedra, stražnjica i noge). Iako je celulit općenito asimptomatski, teži stadiji mogu biti popraćeni pojavom bolnih čvorova i povećanom lokalnom temperaturom, što upućuje na upalnu reakciju koja se javlja u dermisu i potkožnom masnom tkivu.¹ Opisano je kao normalno stanje koje maksimizira zadržavanje potkožne masti kako bi se osigurala odgovarajuća raspoloživost kalorija za trudnoću i dojenje.²

Četiri vodeće hipoteze koje nastoje objasniti fiziologiju celulita uključuju: spolno dimorfnu arhitekturu kože (1), promijenjene pregrade vezivnog tkiva (2), vaskularne promjene (3) i upalne čimbenike (4).

Načini liječenja mogu se podijeliti u četiri glavne kategorije: slabljenje otežavajućih čimbenika, fizikalne i mehaničke metode, farmakološka sredstva i laser.

1. ‘Anatomska’ hipoteza o celulitu temelji se na spolno povezanim razlikama u strukturnim karakteristikama potkožnih masnih lobula (kanalića) i pregradama vezivnog tkiva koje ih dijele. Prema ovoj teoriji, pojavu celulita uzrokuju prodori viška masnoće, koje izviru iz subkutanog tkiva kroz donju površinu oslabljenog dermisa.
2. Otkrivene važne prepoznatljive karakteristike unutar mikroarhitekture potkožnih niti vezivnog tkiva, znatno ispod razine kožnog-potkožnog sučelja. Znanstvenici zaključuju da su postojana udubljenja kože posljedica kontinuiranog i progresivnog rastezanja unutar ovih potkožnih kolagenskih vlaknastih niti, procesa koji slabi potporno tkivo vezivnog tkiva i dopušta masnu protruziju.
3. Sljedeća teorija govori o celulitu kao procesu koji nastaje pogoršanjem dermalne vaskulature. Povećani kapilarni tlak dovodi do povećane kapilarno-venozne propusnosti i zadržavanja viška tekućine unutar dermisa (edem). Edem uzrokuje stanične promjene koje u konačnici rezultiraju kompresijom krvnih žila, začepljenjem žila, hipoksijom tkiva (smanjena količina kisika). S vremenom, takve promjene dovode do zadebljanja i skleroze vlaknastih pregrada u površinskom masnom tkivu i dubokom dermisu, uzrokujući podstavljeni izgled.
4. Prema nalazima biopsije celulita dokazana je pojava kroničnih upalnih stanica u vlaknastim pregradama, uključujući makrofage i limfocite.³

Tretmani

Osim aktivne tjelovježbe, u rješavanju problema s celulitom pomažu neke od sljedećih metoda⁴:

Invazivne metode:

Laserska lipoliza je minimalno invazivni tretman, uključuje Tijekom jednog tretmana ispod vaše kože umetnuto je sićušno lasersko vlakno. Kad se laser ispaljuje, laserska energija razbija žilave trake ispod kože zbog kojih vidimo celulit.

Prema sličnom principu provodi se tretman koji umjesto lasera uključuje radiovalove.

Neinvazivne metode:

Od topikalnih preparata izdvajaju se oni s kofeinom zbog učinka na dehidraciju stanica što celulit može učiniti manje vidljivim. Retinol može pomoći zadebljati kožu, što može smanjiti količinu celulita koju vidite.

Ultrazvučna metoda cilja i uništava masnoće na zahvaćenim tjelesnim područjima.