Umjetni zaslađivači, poznati i kao nenutritivni ili niskokalorični zaslađivači, sve su prisutniji u našoj svakodnevici. Koriste se u brojnim prehrambenim i medicinskim proizvodima, a cilj im je pružiti intenzivnu slatkoću uz vrlo malo ili nimalo kalorija.1 Ljudi ih većinom koriste kada žele reducirati tjelesnu masu, kontrolirati glukozu u krvi (posebno dijabetičari) te kada žele prijeći na „zdraviji“ način prehrane zbog sve veće svijesti o rizicima prekomjernog unosa šećera.
Umjetni zaslađivači su i do 13.000 puta slađi od običnog šećera, pa je za isti osjećaj slatkoće potrebna znatno manja količina.1,3
Najpoznatiji su saharin, aspartam, ciklamat, acesulfam-K i sukraloza.
Koriste se u raznim proizvodima poput bezalkoholnih pića, žvakaćih guma i dijetalnih proizvoda.1,2
Jesu li umjetni zaslađivači sigurni?
Većina odobrenih umjetnih zaslađivača smatra se sigurnom za konzumaciju u količinama koje su propisane kao prihvatljive dnevne doze. FDA je za svaki od njih odredila maksimalnu količinu koju bi osoba smjela unijeti dnevno, a te su vrijednosti postavljene daleko ispod razina koje su u ispitivanjima uzrokovale štetne učinke kod životinja.1 Uz to za svaki zaslađivač je određen prihvatljiv dnevni unos (ADI) temeljen na toksikološkim studijama na životinjama i ljudima. ADI predstavlja količinu koja se može svakodnevno unositi tijekom života bez značajnog zdravstvenog rizika.3
Međutim, znanstvena zajednica još uvijek nije postigla potpunu suglasnost o njihovoj dugoročnoj sigurnosti.1 Određena istraživanja na životinjama pokazala su da velike količine nekih zaslađivača (npr. saharin, ciklamat) mogu povećati rizik od raka, ali te količine su puno veće nego što ih ljudi obično unose. Kasnije studije na ljudima nisu potvrdile da uobičajena konzumacija umjetnih zaslađivača povećava rizik od raka ili drugih bolesti.2
Utječu li na zdravlje i tjelesnu masu?
Iako ih mnogi koriste radi mršavljenja ili kontrole šećera u krvi, dokazi o njihovoj učinkovitosti su proturječni. Neka istraživanja pokazuju da mogu pomoći u smanjenju unosa kalorija i tjelesne mase, dok druga ukazuju na mogućnost kompenzacije – ljudi kasnije pojedu više kalorija jer su “uštedjeli” na slatkišima.1
Nedavna istraživanja na životinjama pokazala su da neki zaslađivači mogu utjecati na crijevnu mikrobiotu i time potencijalno pogoršati toleranciju na glukozu, što bi dugoročno moglo povećati rizik od dijabetesa i pretilosti. No, još uvijek nema dovoljno dokaza da se to događa i kod ljudi.1
Umjetni zaslađivači su široko rasprostranjeni i nude mogućnost smanjenja unosa šećera i kalorija. Ipak, njihova dugoročna korist i sigurnost još uvijek nisu potpuno razjašnjene. Najbolji pristup je umjerenost – koristiti ih povremeno i u skladu s preporučenim dnevnim dozama, te se fokusirati na cjelovitu prehranu bogatu voćem, povrćem i integralnim žitaricama. Prije uvođenja većih količina umjetnih zaslađivača u prehranu, osobito kod djece, trudnica ili osoba s kroničnim bolestima, preporučuje se konzultirati s liječnikom ili nutricionistom.1
