Bilo koji unutarnji ili vanjski podražaj koji izaziva biološki odgovor poznat je kao stres.
Na temelju vrste, vremena i jačine primijenjenog podražaja, stres može na tijelo vršiti različite radnje, od promjena u homeostazi do životno opasnih učinaka i smrti.
U mnogim slučajevima patofiziološke komplikacije bolesti proizlaze iz stresa i subjekti izloženi stresu, na pr. oni koji rade ili žive u stresnom okruženju, imaju veću vjerojatnost od mnogih poremećaja.
Stres može biti pokretački ili otežavajući čimbenik mnogih bolesti i patoloških stanja.
Dugo je vremena smatrano kako hormoni imaju receptore samo u perifernim tkivima i da nemaju pristup središnjem živčanom sustavu (SŽS). Početkom šezdesetih godina, neuropeptidi, proteini koje proizvode neuroni (stanice živčanog sustava) su prepoznati kao spojevi bez utjecaja na periferni endokrini sustav. U daljnjim studijama utvrđeno je da su hormoni ipak sposobni izazvati biološke učinke na različite dijelove SŽS-a i kako stres može prouzrokovati funkcionalne promjene u istom.
Neke su studije pokazale da stres ima mnogo učinaka na ljudski živčani sustav te kako kronični stres može dovesti do atrofije moždane mase i smanjiti njezinu težinu. Te strukturne promjene donose razlike u odgovoru na stres, spoznajama i pamćenju. Naravno, količina i intenzitet promjena razlikuju se ovisno o razini stresa i trajanju stresa.
Prevladavajući stav između povezanosti stresa i odgovora imunološkog sustava bio je da ljudi pod stresom imaju veću vjerojatnost da imaju oslabljen imunološki sustav i da kao rezultat toga pate od češćih bolesti. Također, stare anegdote koje opisuju otpor nekih ljudi na teške bolesti koristeći snagu uma i njihove misaone procese, promovirale su ovaj stav. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća studije su pokazale da medijatori stresa mogu proći kroz krvno-moždanu barijeru i izvršiti svoje učinke na imunološki sustav. Primjeri medijatora stresa su kortikotropin (CRH) te adrenokortikotropni hormon (ACTH).
Teški stres može dovesti do malignosti potiskivanjem imunološkog sustava.
Zapravo, stres može smanjiti aktivnost citotoksičnih T limfocita i prirodnih stanica ubojica (natural killer cells) i dovesti do rasta malignih stanica, genetske nestabilnosti i širenja tumora.
Učinci stresa na kardiovaskularni sustav nisu samo stimulativne, već i inhibitorne prirode. Može se pretpostaviti da stres uzrokuje aktivaciju autonomnog živčanog sustava i neizravno utječe na funkciju kardiovaskularnog sustava. Ako se ti učinci pojave aktivacijom simpatičkog živčanog sustava, to uglavnom rezultira povećanjem broja otkucaja srca, jačine kontrakcije, vazodilatacijom u arterijama koštanih mišića, sužavanjem vena, kontrakcijom arterija u slezeni i bubrezima i smanjeno izlučivanje natrija putem bubrega. Ponekad stres aktivira parasimpatički živčani sustav.
Učinci stresa na prehranu i gastrointestinalni (GI) sustav mogu se sažeti s dva aspekta GI funkcije. Prvi utjecaj odnosi se na apetit, a drugi na normalnu funkciju GI trakta. Na primjer, studije su pokazale da stres utječe na proces apsorpcije, propusnost crijeva te izlučivanje sluzi i želučane kiseline.
Sve u svemu, stres može izazvati i neke korisne učinke. Blagotvorni učinci stresa uključuju očuvanje homeostaze stanica/vrsta, što dovodi do daljnjeg preživljavanja
