Aromaterapija

Antibakterijska, antibiotička i antivirusna svojstva

Aromaterapija je uporaba koncentriranih eteričnih ulja ekstrahiranih iz bilja, cvijeća i drugih biljnih dijelova za liječenje raznih bolesti.

Temelji se na drevnoj tradiciji biljne medicine koja se prakticirala u zemljama poput Egipta i Indije prije tisuća godina. Danas termin aromaterapija obično podrazumijeva masažu s nizom aromatičnih biljnih ekstrakata poznatih kao eterična ulja. Iako ne postoji puno kliničkih dokaza za primjenu aromaterapije u medicinskom liječenju, 6 istraživanja pokazuje da aromaterapijska masaža može nakratko pomoći u smanjenju tjeskobe. Masaža se pokazala kao anksiolitička i ugodna za pacijente u stresnim situacijama¹.

Esencijalna, odnosno eterična, ulja su složene tvari, sastavljene od višekomponentnih smjesa koje sadrže stotine kemikalija.

Ulja se tipično ekstrahiraju parnom destilacijom biljnog materijala. U pojedinačnom ulju može se identificirati do 400 tvari, ali i više korištenjem analitičke opreme visoke senzitivnosti. Mnogi čimbenici koji mogu promijeniti kemijski sastav esencijalnih ulja uključuju vrstu, podrijetlo, klimu, stanje tla, gnojidbu i način proizvodnje².

Terpeni su kemijski spojevi koji se mogu naći u najvećim količinama u esencijalnim uljima. Ova skupina kemikalija stvorena je od 5-ugljikovih izoprenskih jedinica. Veće molekule mogu se u biosintezi konstruirati od terpena za stvaranje linearno lančanih kemikalija s jednom ili više struktura prstena.

Postoji nekoliko klasa terpena, međutim najvažniji u eteričnim uljima su monoterpeni i seskviterpeni, od koji proizlazi i izrazit miris esencijalnih ulja. Modifikacija terpena ili seskviterpena, tipično oksidacijom ili preuređenjem skeletne strukture molekule, daje različite terpenoide. Najvažnije su reakcije oksidacije koje stvaraju mnoge podskupine poput alkohola, aldehida, fenola, etera i ketona. Upravo zbog toga su ova ulja vrlo promjenjiva u svom sastavu i otežavaju procjenu učinaka na zdravlje pri svakoj upotrebi².

Postoje mnoge načina administracije esencijalnih ulja, uključujući inhalaciju, gutanje, masažu i primjenu na koži.

Esencijalna ulja su poznata po mnogim svojim zdravstvenim učincima, kao što su njihova antibakterijska, antibiotička i antivirusna svojstva. Poznata su i po ublažavanju stresa te su korištena u poremećajima spavanja, Alzheimerovoj bolesti, kardiovaskularnim problemima, raku i porođajnoj boli. Nadalje, oni su također poznati po svojim svojstvima odbijanja insekata i antioksidativnom/protuupalnom djelovanju. Većina eteričnih ulja općenito je sigurna. Većina nuspojava su blage, ali bilo je slučajeva ozbiljnih toksičnih reakcija, uključujući pobačaje i abnormalnosti trudnoće, neurotoksičnost, bronhijalnu hiperaktivnost, hepatotoksičnost i  pretpubertetsku ginekomastiju².

Eterična ulja lako prodiru kroz stanične membrane bakterija te ometaju kritične procese stanične membrane poput prerade hranjivih tvari, sinteze strukturnih molekula, otpuštanja regulatora rasta, stvaranja energije i utjecaja na staničnu komunikacijsku mrežu. Neke od bakterija na koje je pokazano učinkovito djelovanje eteričnih ulja su: Listeria monocytogenes, Bacillus sphaericus, Enterobacter aerogenes, Escherichia coli O157: H7, P. aeruginosa, S. aureus, S. epidermidis, S. typhi, Shigella flexneri i Yersinia enterocolitica.

Osim na bakterije, eterična ulja imaju sposobnost ulaska i prekidanja homeostaze stanične stijenke gljivica na način da mijenjaju protok elektrona kroz sustav transporta elektrona, što zauzvrat remeti lipide, proteine ​​i sadržaj nukleinskih kiselina u stanicama gljivica.

Ekstrakti iz biljaka poput bosiljka, klinčića, citrusa, češnjaka, komorača, limunske trave, origana, ružmarina i majčine dušice pokazali su svoje značajno antigljivično djelovanje raznih gljivica, uključujući gljivice Candida acutus, C. albicans, C. apicola, C. catenulata, C. inconspicua, C. tropicalis, Rhodotorula rubra, Saccharomyces cerevisiae i Trignopsis variabilis, Aspergillus parasiticus i Fusarium moniliforme².

Aloe vera, anis, bergamot, list cimeta, eukaliptus, bobica kleke, lavanda, i timijan sadrže limonen, linalil acetat, β-trans-kariofilen, 1,8-cineol, p-cimen, timol i eugenol koji inhibiraju lipooksigenazni put koji sudjeluje u upalnom procesu. Uobičajena komponenta esencijalnih ulja 1,8-cineol, inhibira leukotriene i prostaglandine koji utječu na metabolizam arahidonske kiseline (kiselina koja se otpušta kao dio upalnog odgovora)².

Neka esencijalna ulja pokazuju anksiolitička svojstva uključujući ulja Lavandula angustifolia, Citrus sinensis i Citrus aurantium.

Mnoga eterična ulja svoja farmakološka svojstva središnjeg živčanog sustava ispoljavaju interakcijom sa serotoninskim receptorima, GABAergičkim sustavom i Na+ kanalima s naponom.

Zanimljivo je da su neka eterična ulja povezana s pogoršanim simptomima anksioznosti. Konkretno, pokazalo se da esencija limuna pogoršava nociceptivne i anksiozne reakcije. Ulje lavande pokazalo je dobar pozitivan učinak na depresiju uzrokovanu kroničnom administracijom kortikosterona².

Esencijalna ulja dokazano djeluju pozitivno na ljudsko zdravlje, ali mogu imati i neke nuspojave. S obzirom na mnoštvo komponenti koje sadrže i spektar mogućih aktivnosti, još uvijek postoji velika količina nepoznanica o mehanizmu djelovanja na ljudsko zdravlje.