Sretniji ljudi imaju tendenciju da budu zdraviji.
Sreća je trajno stanje i povezana je s odsustvom negativnih emocija, prisutnošću pozitivnih emocija, zadovoljstvom životom, društvenim angažmanom i ciljevima u životu.1
Desetljećima su istraživači pokušavali proučiti i razumjeti prediktore sreće. Neki istraživači vjeruju da je sreća posljedica genetskih i nasljednih čimbenika, a drugi vjeruju da je sreća uzrokovana čimbenicima okoliša poput: visokih prihoda, obrazovanja i aktivnosti tijekom života. Rezultati prethodnih studija ukazuju na to da sreću ne uzrokuju samo jedan ili dva faktora, već je rezultat integriranih nekoliko čimbenika.
Unatoč poteškoćama u pronalaženju posebnih gena odgovornih za spomenuto stanje, nekoliko je njih raspoređeno na emocije i raspoloženje. Neuroznanstvene studije pokazale su da neki dijelovi mozga (npr. amigdala, hipokampus i limbički sustav) i neurotransmiteri (npr. dopamin, serotonin, noradrenalin i endorfin) imaju ulogu u kontroli sreće. Nekoliko je studija ukazalo na ulogu kortizola i adrenalina (luči ih nadbubrežna žlijezda) i oksitocina (luči ga hipofiza) u kontroli sreće. Fizičko zdravlje, prema većini srodnih studija, također ima značajnu ulogu u sreći.
Najutjecajnija, neurokemijska teorija pozitivnog raspoloženja govori kako je pozitivno raspoloženje povezano (ali ne nužno uzrokovano) s povećanom razinom dopamina u mozgu. Drugi neurokemijski agens koji se povezuje s emocionalnim stanjima je serotonin, neurotransmiter koji posreduje zadovoljstvo, sreću i optimizam. U depresiji se smanjuje razina serotonina, a većina modernih lijekova protiv depresije, poznatih kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), djeluje povećavajući količinu serotonina dostupnu stanicama mozga. Istraživanja su pokazala postojanost korelacije između povišene razine serotonina i pozitivnog raspoloženja. Ovdje je bitno je istaknuti i selektivne inhibitore ponovne pohrane noradrenalina koji se često prepisuju pacijentima s depresivnim epizodama. Endorfin je također proučavao kao neurotransmiter u sreći. Oni se oslobađaju tijekom kontinuiranog vježbanja, straha, ljubavi, glazbe, jedenja čokolade, itd. Povećana razina endorfina inhibira bol u tijelu, a smanjena razina endorfina inhibira pozitivne osjećaje. Suprotnom analogijom adrenalin i kortizol pokazuju utjecaj na emocionalno stanje pojedinca. Smatra se kako su visoke razine ovih hormona povezane s depresijom, stresom, strahom i tjeskobom.2
Sreća i zdravlje usko su povezani, kako na individualnoj tako i na populacijskoj osnovi. Sretniji ljudi imaju tendenciju da budu zdraviji, a vrijedi i obrnuti odnos. Taj je odnos pronađen i kod adolescenata, mladih te starijih osoba. Na temelju znanstvene literature može se iznijeti zaključak kako se starenjem smanjuje osjećaj sreće u sveukupnom stanovništvu.1
Stoga se, prema dosadašnjim istraživanjima, može reći da su biološki i zdravstveni čimbenici kritični u temeljima sreće te da je njihova uloga u sreći neporeciva.2
