Nahranite svoj mozak
Iako je glavna uloga hrane pružanje energije tijelu, sve više se počinje prepoznavati njena ključna uloga u prevenciji i zaštiti od bolesti. Istraživanja u posljednjih 5 godina pružila su dokaze o utjecaju prehrambenih čimbenika na specifične molekularne sustave i mehanizme koji održavaju mentalnu funkciju. Napredak u molekularnoj biologiji otkrio je da signali dobiveni iz hrane utječu na metabolizam energije i sinaptičku plastičnost te tako utječu na kognitivne funkcije, što je vjerojatno bilo ključno za evoluciju modernog mozga.
Konzumacija omega-3 masnih kiselina jedna je od najbolje proučenih interakcija između hrane i evolucije mozga.
Dokosaheksaenska kiselina (DHA) je najzastupljenija omega-3 masna kiselina u staničnim membranama u mozgu. Međutim, ljudsko tijelo ne može sintetizirati DHA, tako da DHA moramo unositi s hranom. Prehrana bogata DHA (zastupljena na obalnim područjima) tijekom evolucije hominida imala je ključnu ulogu u povećanju omjera mozga i tjelesne mase (encefalizacija). U zapadnim zemljama se u zadnjih 100 godina povećala konzumacija zasićenih masnih kiselina, linolne kiseline i trans masnih kiselina, dok se konzumacija omega-3 masnih kiselina drastično smanjila. To može objasniti i povećanu incidenciju depresije u zemljama poput SAD-a i Njemačke, dok je u Japanu ta incidencija među najnižima.1
Unošenje hrane potiče oslobađanje hormona ili peptida, poput inzulina i glukagonu sličnog peptida 1 (GLP1), u cirkulaciju. Te tvari tada mogu doprijeti do centara kao što su hipotalamus i hipokampus te aktivirati puteve transdukcije signala koji promiču sinaptičku aktivnost i doprinose učenju i pamćenju. Kemijski signali koje šalje adipozno tkivo preko leptina mogu aktivirati specifične receptore u hipokampusu i hipotalamusu te tako utjecati na učenje i pamćenje. Parasimpatička inervacija crijeva od strane vagusnog živca šalje osjetilne informacije mozgu, omogućujući crijevnoj aktivnosti da utječe na emocije. S druge strane, emocije mogu utjecati i na crijeva kroz parasimpatičko djelovanje u vagus živcu. Stimulacija vagusnog živca terapeutski se koristi za liječenje kronične depresije.1
Utvrđeno je da nekoliko dijetalnih komponenata utječe na kognitivne sposobnosti.
Prehrambeni čimbenici mogu utjecati na više moždanih procesa regulirajući neurotransmitere, sinaptički prijenos, fluidnost membrane i transdukciju signala.
Omega-3 masne kiseline djeluju na poboljšanje kognitivne funkcije u starijih osoba te se koriste kao osnova za liječenje bolesnika s poremećajima raspoloženja. U istraživanjima na životinjskim modelima pokazale su poboljšanje kognicije u traumatskih ozljeda mozga i kognitivnog propadanja kod Alzheimerove bolesti. Omega-3 masne kiseline mogu se naći u ribi (losos), lanenom sjemenu, ulju krila, chia sjemenkama, kiviju i orasima.
Kurkumin iz kurkume usporava kognitivno propadanje u mišjem modelu Alzheimerove bolesti i traumatskoj ozljedi mozga kod glodavaca.
Flavonoidi povećaju kognitivnu funkciju u starijih osoba, a nalaze se u kakau, zelenom čaju, ginkgu, agrumima, crnom vino i tamnoj čokoladi.
B vitamini, osobito suplementacija s vitaminom B6, vitaminom B12 ili folatom ima pozitivne učinke na pamćenje u žena različite dobi. Izvori vitamina B su razni, a vitamin B12 nije dostupan iz biljnih proizvoda.
Vitamin D je važan za održavanje kognicije u starijih osoba. Nalazi se u jetri ribe, gljivama, mlijeku, sojinom mlijeku i žitaricama.
Vitamin E smanjuje kognitivno propadanje u starijih osoba i možemo ga naći u šparogama, avokadu, orašastim plodovima, maslinama i špinatu.
Kolin smanjuje oštećenje memorije uzrokovano napadima (istraživanje na glodavcima). Nalazi se u žumanjcima, soji, piletini, purećoj jetri i salati.
Dugoročno niske koncentracije selena povezane su sa slabijom kognitivnom funkcijom u ljudi.
Orasi, žitarice, riba i jaja sadrže selen.
Niske koncentracije bakra u plazmi koreliraju s padom kognitivne funkcije u pacijenata s Alzheimerom.
Željezo normalizira kognitivnu funkciju u mladih žena, a naći ćemo ga u crvenom mesu, ribi, peradi, leći i grahu.2
