Nikotin je alkaloid i primarna biološki aktivna tvar biljke duhana (Nicotiana tabacum), koja pokazuje snažne farmakološke učinke na ljudski organizam. U tijelo najčešće ulazi inhalacijom duhanskog dima, ali se može apsorbirati i kroz kožu, oralnu sluznicu ili probavni sustav, a u medicini se koristi u obliku transdermalnih flastera i žvakaćih guma.2 Iako je njegov učinak na središnji živčani sustav najpoznatiji, jednako je značajna i interakcija nikotina s kožom.
Apsorpcija i promjene u koži
Koža, kao najveći organ tijela, ima sposobnost apsorbirati nikotin. On pritom utječe na ključne stanice – keratinocite i fibroblaste. Fibroblasti proizvode kolagen i odgovorni su za čvrstoću i elastičnost kože, dok su keratinociti ključni za obnovu epidermisa. Nikotin remeti njihovu funkciju, smanjuje hidrataciju i elastičnost kože te smanjuje gustoću kolagena.1,2 Posljedice su opuštena i neelastična koža, ubrzano starenje i povećana sklonost nastanku bora.4 Posebno štetno djeluje aktivacija enzima matriks-metaloproteinaza koji razgrađuju kolagen i pridonose pojavi tzv. “pušačkog lica” – sivkastog, umornog i naboranog tena.5
Mikrocirkulacija i zacjeljivanje rana
Jedan od najozbiljnijih učinaka nikotina jest njegova sposobnost izazivanja vazokonstrikcije, odnosno suženja krvnih žila. Time se smanjuje opskrba kože kisikom i hranjivim tvarima, što narušava prirodne mehanizme obnove tkiva i usporava cijeljenje rana. Posljedica su sporija epitelizacija, povećan rizik od infekcija, te pojava komplikacija nakon kirurških i dermatoloških zahvata. 4,5
Nikotinski receptori i imunološki učinci
Sve stanice kože – keratinociti, fibroblasti i endotelne stanice – posjeduju nikotinske receptore. Aktivacija tih receptora može imati dvosmjerni učinak. S jedne strane, nikotin potiče apoptozu keratinocita i usporava njihovu migraciju, što dodatno otežava regeneraciju kože. S druge strane, iako je poznato da pušenje generalno pogoršava upalne i autoimune bolesti kože zabilježeni su i njegovi protuupalni učinci, ponajprije kroz tzv. kolinergijski anti-upalni put, zbog čega se istražuje potencijalna terapijska primjena u dermatološkim bolestima koje karakterizira snažna upala.1,2
Nikotin, starenje i kožne bolesti
Pušenje je, uz UV zračenje, vodeći čimbenik prijevremenog starenja kože. Smanjenje sinteze kolagena tipa I i III, fragmentacija elastičnih vlakana te povećana aktivnost enzima koji razgrađuju međustanični matriks ubrzavaju nastanak bora. Uz estetske promjene, nikotin povećava i rizik od brojnih dermatoloških bolesti: psorijaze, ekcema, akni, palmoplantarne pustuloze, infekcija pa čak i karcinoma stanica kože.3
Terapijski potencijal
Unatoč brojnim štetnim posljedicama, nikotinski agonisti se eksperimentalno istražuju kao mogućnost za liječenje određenih dermatoloških bolesti poput Behçetove bolesti, pemfigusa ili nekih neutrofilnih dermatoza. Međutim, rezultati su zasad ograničeni i pojedinačni te još nisu dobili širu primjenu u kliničkoj praksi.1
Nikotin djeluje kompleksno na fiziologiju i patologiju kože. Njegovi učinci ovise o dozi, putu primjene i genetsko-imunološkim karakteristikama pojedinca, a većina posljedica regularnog pušenja su negativni učinci na starenje kože, cijeljenje rana i predispoziciju za razne kožne bolesti. Razvoj ciljane terapije s pomoću nikotinskih agonista ostaje predmet daljnjih istraživanja, ali ne mijenja činjenicu da je pušenje jedan od najštetnijih čimbenika za zdravlje i izgled kože.
