ARFID je izbjegavajući restriktivni poremećaj hranjenja koji se očituje izrazitim izbjegavanjem ili ograničavanjem hrane, ali bez brige o tjelesnoj težini ili izgledu za razliku od anoreksije i bulimije. Srž ovog poremećaja leži u senzornim reakcijama, strahu ili vrlo niskom interesu za hranu. Osoba može imati snažan otpor prema određenim mirisima, okusima ili boji hrane, što može izazvati mučninu, gađenje ili čak fizičke reakcije poput povraćanja.
Evo jasno nabrojenih uzroka ARFID-a:
Senzorna osjetljivost
Određena hrana kod osoba s ARFID-om može izazvati mučninu ili osjećaj nelagode zbog načina na koji izgleda ili se osjeća u ustima. Ova osjetljivost može biti urođena ili povezana s neurološkim razlikama.
Strah nakon negativnog iskustva
ARFID se može razviti nakon traumatičnog događaja povezanog s hranom, poput gušenja, jakog povraćanja, bolova u trbuhu ili alergijske reakcije. Hrana tada postaje izvor straha i osoba izbjegava takvu hranu jer se boji da se ne ponovi to negativno iskustvo.
Anksioznost i psihološki čimbenici
Opća anksioznost, specifične fobije i osjećaj gubitka kontrole mogu osobu dovesti do potpunog izbjegavanja hrane. Tjeskoba pojačava tjelesne reakcije na hranu i povećava otpor prema isprobavanju novih namirnica.
Medicinski problemi
Stanja poput refluksa, kronične boli u trbuhu, problema s gutanjem mogu dovesti do negativne povezanosti s jelom. Kada je hranjenje više puta bolno ili neugodno osoba počinje izbjegavati hranu i to je njen način obrane.
Neurološke i razvojne razlike
ARFID se češće javlja kod osoba s autizmom, ADHD-om i drugim razvojnim poremećajima gdje je senzorna obrada intenzivnija, a tolerancija na nove okuse manja.
Genetski i obiteljski utjecaji
U obiteljima su zabilježeni slični obrasci u vidu izražene izbirljivosti, senzorne osjetljivosti ili sklonosti anksioznosti što ukazuje na moguću genetsku komponentu ili na stil hranjenja u obitelji koji može potaknuti razvoj ARFID-a.
Svi nabrojani uzroci mogu voditi k nizu stanja gdje osoba gubi na težini, pojavljuje se umor, vrtoglavica te slabost zbog nedovoljnog unosa vitamina i minerala u organizam. Također osobe često izbjegavaju situacije koje uključuju hranu, poput rođendana, restorana, obiteljskih ručkova ili školskih obroka. Javlja se osjećaj srama, izolacije ili anksioznosti oko jela u društvu. Obroci mogu izazvati napetost, plač, tjeskobu, strah ili frustraciju a kod djece se mogu pojaviti burne reakcije poput odbijanja sjedenja za stolom ili paničnog izbjegavanja hrane.
Prevencija
Djeca koja rastu u opuštenoj atmosferi tijekom obroka rjeđe razvijaju strahove ili otpor prema hrani. Preporučuje se bez pritiska nuditi hranu jer forsiranje ili kažnjavanje zbog odbijanja hrane može stvoriti snažan otpor ili strah od obroka.
Postupno uvođenje novih okusa, mirisa i tekstura pomaže djeci i odraslima da izgrade toleranciju i smanje mogućnost senzorne osjetljivosti koja može prerasti u ARFID. Ako dijete ili odrasla osoba počne sve više sužavati izbor hrane ili pokazivati snažan stres oko obroka, rani razgovor sa stručnjakom (psihologom, nutricionistom ili pedijatrom) može spriječiti razvoj ozbiljnijeg oblika ARFID-a.
