Menopauza donosi brojne fizičke promjene, ali značajan utjecaj ima i na mentalno zdravlje žena.
Hormonske promjene tijekom perimenopauze i menopauze mogu uzrokovati niz psiholoških simptoma uključujući promjene raspoloženja, anksioznost, depresiju i osjećaj tjeskobe.1
Hormonske promjene i raspoloženje
Tijekom perimenopauze, promjene u razinama hormona kao što su estrogen i progesteron mogu uzrokovati blaže promjene raspoloženja te pojavu simptoma depresije. Iako su blaži simptomi povezani s hormonalnim fluktuacijama, veća depresija nije direktno povezana samo s promjenama hormona, i često je prisutna kod žena koje su prije imale probleme s depresijom ili anksioznošću. Važno je također ukazati da žene u tom životnom periodu prolaze kroz dodatne životne stresore koji mogu pogoršati mentalno zdravlje.2 Za liječenje teških simptoma raspoloženja može se preporučiti psihološka podrška, tjelesna aktivnost ili u nekim slučajevima lijekovi poput antidepresiva. Hormonska terapija ne preporučuje se kao primarni tretman za psihičke poremećaje, ali može pomoći u ublažavanju pridruženih simptoma poput valova vrućine.4
Povezanost anksioznosti i menopauze nije jasno definirana, ali postoji mogućnost da žene u tom razdoblju iskuse povećanu učestalost paničnih napada. Simptomi paničnih napada mogu nalikovati simptomima valunga, što može otežati razlikovanje, a fizičke promjene poput poremećaja spavanja, uslijed noćnih valunga, dodatno pogoršavaju anksioznost.
Kako se nositi s mentalnim izazovima menopauze?
Važno je pratiti vlastito mentalno zdravlje, prepoznati obrasce kao što su valunzi, promjene spavanja te potražiti stručnu pomoć ako simptomi ometaju svakodnevni život. Preporučuje se redovita tjelovježba, kvalitetan san, smanjenje stresa i društvena podrška. Uz odgovarajuće tretmane i samopomoć, menopauza ne mora biti razdoblje trajnog pada mentalnog zdravlja.2,3
Utjecaj hormonske terapije (HT)
Hormonska terapija, koja često uključuje estrogene, može pomoći u ublažavanju nekih menopauzalnih simptoma, ali dokazi o dugoročnoj koristi na kognitivne funkcije su nedosljedni. Kod žena koje su prolazile prirodnu menopauzu, koristi hormonske terapije na pamćenje i koncentraciju su kratkoročne i uglavnom nestaju nakon nekoliko mjeseci.4
Za žene koje su prošle prijevremenu ili kiruršku menopauzu (primjerice zbog uklanjanja jajnika), hormonalna terapija se preporučuje barem do dobi kada bi prirodno nastupila menopauza (oko 50 godina), jer može umanjiti rizik od kognitivnih problema i drugih zdravstvenih komplikacija. S druge strane, kod žena starijih od 60 godina i onih koje imaju povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti ili demencije, hormonska terapija se ne preporučuje kao preventiva za kognitivni pad ili depresiju.4
Menopauza donosi psihičke i kognitivne promjene koje su u većini slučajeva privremene i ne vode dugotrajnom padu mentalnih funkcija ili kliničkim poremećajima. Kod manjih skupina žena, posebice onih s prijevremenom ili kirurškom menopauzom, mogu biti potrebni dodatni oblici potpore, uključujući hormonsku terapiju. Važno je individualizirati pristup i uzeti u obzir sve rizike i koristi terapije, posebno kod žena starijih od 60 godina ili s drugim zdravstvenim problemima.
