Disfagija je medicinski termin koji označava otežano ili bolno gutanje koje može uključivati teškoće s bilo kojim dijelom procesa premještanja hrane, tekućine ili drugih supstanci iz usta do želuca.
Gutanje je složen proces koji uključuje rad mišića, živaca i mišićnih ventila kako bi hrana i tekućina sigurno prešli iz usta u želudac. Kad taj proces ne funkcionira pravilno, osoba može imati osjećaj da joj hrana zapinje u grlu ili jednjaku, može kašljati, gušiti se ili osjećati bol pri gutanju.1,2 Ova poteškoća može nastati zbog anatomskih ili fizioloških poremećaja u usnoj šupljini, ždrijelu, grkljanu ili jednjaku.6
Disfagija se dijeli u tri osnovne vrste prema dijelu tijela u kojem nastaje problem:
- Orofaringealna
- Faringealna
- Ezofagealna
Orofaringealna disfagija odnosi se na poteškoće u fazi gutanja unutar usta i ždrijela, često uzrokovana neurološkim poremećajima poput moždanog udara ili Parkinsonove bolesti.
Faringealna disfagija uključuje probleme s prijenosom hrane kroz grlo prema jednjaku
Ezofagealna disfagija se odnosi na probleme unutar jednjaka, uzrokovane suženjem, spazmima ili oštećenjem zida jednjaka.1,2
Uzroci disfagije mogu biti višestruki i uključuju neurološke poremećaje poput multiple skleroze, oštećenja mišića i drugih dijelova glave i vrata, refluksnu bolest jednjaka, upale, tumorske bolesti, te ožiljke ili zračenje koje oštećuje sluznicu i mišiće probavnog trakta. Također, starenje povećava rizik jer dolazi do slabljenja mišićne funkcije.1,2,4
Najčešći simptomi su osjećaj zapinjanja hrane u grlu ili jednjaku, kašalj, gušenje ili bol tijekom gutanja, promuklost, ponavljajuće upale pluća kao posljedica aspiracije hrane ili tekućina u dišne putove, te neobjašnjivi gubitak težine ili pothranjenost.1,2
Dijagnoza se potvrđuje s pomoću višestrukih ispitivanja: barijeva cineradiografija (promatranje prolaska hrane pod rendgenskim zrakama), endoskopija (pregled unutrašnjosti jednjaka i grla tankom kamerom), manometrija (mjerenje snage i koordinacije mišićnih kontrakcija), te mjerenje pH za identifikaciju refluksa kiseline.1,4
Liječenje ovisi o uzroku i težini tegoba, a može uključivati vježbe gutanja (npr. vježbe jezika, glave i respiratornih mišića) koje provodi logoped, prilagodbu prehrane (koriste se gušći napitci i hrana mekše konzistencije), promjene u načinu jedenja (sporije jedenje, sjedenje uspravno), lijekove za refluks ili upalu, te kirurške intervencije ako su potrebne.2,3,4
Posljedice disfagije
Glavne komplikacije disfagije kod starijih i oboljelih populacija su malnutricija, dehidracija i povećan rizik od aspiracijske pneumonije. Ove komplikacije povećavaju dužinu bolničkog liječenja i stopu mortaliteta.5,6
Disfagija je čest i ozbiljan problem u starijoj populaciji i kod osoba s neurološkim ili drugim kroničnim bolestima. Pravovremena dijagnostika i individualizirani terapijski pristupi mogu značajno smanjiti rizik od komplikacija poput malnutricije i pneumonije. Timski rad, kao i uloga specijalista poput logopeda, ključni su u procjeni i uspješnom liječenju disfagije.6
