Prevencija urinarne inkontinencije

Urinarna inkontinencija, odnosno nevoljno istjecanje mokraće, čest je zdravstveni problem koji zahvaća milijune ljudi diljem svijeta, a osobito je izražen kod žena srednje i starije životne dobi.¹

Procjenjuje se da 25 % do 45 % žena i 1 % do 39 % muškaraca pati od urinarne inkontinencije, a prevalencija se povećava s godinama života.^2,3,4 Iako je češća kod starijih osoba, može se javiti i kod mlađih, a značajno utječe na kvalitetu života i svakodnevne aktivnosti.¹

Uzroci inkontinencije ovise o vrsti, ali najčešće uključuju oslabljene mišiće dna zdjelice, trudnoću, pretilost, oštećenje živaca, infekcije mokraćnog sustava, urođene anomalije, određene bolesti (npr. dijabetes), funkcionalne i neurološke poremećaje, dob, kao i određene životne navike poput pušenja ili konzumacije kofeina.^1,2,3,4

Liječenje ovisi o vrsti i težini inkontinencije, a pristup je najčešće individualiziran i temelji se na promjeni životnih navika i u neki slučajevima korištenjem lijekova. Ono što nam može biti od koristi je:

• Smanjenje tjelesne mase, izbjegavanje kofeina i alkohola.
• Vježbe za jačanje mišića dna zdjelice (Kegelove vježbe).¹
• Upotreba uložaka, pelena i drugih proizvoda za inkontinenciju koji pružaju osjećaj sigurnosti.
• Lijekovi koji se koriste za smanjenje aktivnosti mjehura kod urgentne inkontinencije.¹

Kako prevenirati urinarnu inkontinenciju?

Iako nije uvijek moguće potpuno spriječiti inkontinenciju, određene mjere mogu smanjiti rizik.¹ Prevencija urinarne inkontinencije temelji se na prepoznavanju i modifikaciji čimbenika rizika te provođenju ciljanih intervencija, osobito kod skupina s povećanim rizikom (trudnice, žene nakon poroda, starije osobe, osobe s prekomjernom tjelesnom masom). Najvažnije mjere prevencije su:

1. Trening mišića zdjeličnog dna

Redovito izvođenje vježbi za jačanje mišića zdjeličnog dna dokazano smanjuje rizik od razvoja inkontinencije, osobito u trudnoći i nakon poroda.^1,2,3,4

2. Održavanje zdrave tjelesne mase i gubitak viška kilograma

Pretilost je snažan neovisni čimbenik rizika za razvoj inkontinencije. Svako povećanje BMI-a povećava rizik, dok gubitak tjelesne mase značajno smanjuje učestalost i težinu inkontinencije.^3,4

3.  Zdrave životne navike

Prestanak pušenja i smanjenje unosa kofeina može smanjiti rizik od inkontinencije.^1,2,3

4. Prevencija i liječenje kroničnih bolesti

Dobra regulacija šećerne bolesti i drugih kroničnih bolesti može smanjiti rizik od razvoja inkontinencije, osobito kod starijih osoba.

5. Edukacija i rana intervencija

Edukativne radionice i programi za trudnice i starije osobe povećavaju znanje o faktorima rizika i mjerama prevencije te mogu smanjiti pojavu inkontinencije.^3,4

6. Pristup toaletima i radno okruženje

Ograničen pristup toaletima i loše radne navike (zadržavanje mokraće, restrikcija unosa tekućine) povećavaju rizik za razvoj inkontinencije, zato je važno osigurati odgovarajuće radne uvjete.⁴

Isto tako, važno je naglasiti da inkontinencija nije sramotan problem i nije neizbježan dio starenja, ali je potrebno na vrijeme potražiti stručnu pomoć. Pravilnim pristupom moguće je značajno poboljšati kvalitetu života i smanjiti neugodne simptome inkontinencije.