Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) je čest neurološki poremećaj koji počinje u djetinjstvu, ali može potrajati i u odrasloj dobi.
Ovaj poremećaj utječe na sposobnost održavanja pažnje, kontrolu impulsa i razinu aktivnosti, što može značajno utjecati na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.1
Zašto dolazi do ADHD-a?
Točan uzrok ADHD-a nije potpuno razumljiv, ali znanstvenici vjeruju da je riječ o kombinaciji genetskih, bioloških i okolišnih čimbenika. Genetika ima značajnu ulogu, što potvrđuju istraživanja koja pokazuju da se ADHD često javlja unutar obitelji.3 Na biološkoj razini, promjene u strukturi i funkciji mozga, posebice u prefrontalnom korteksu, povezane su s ADHD-om.4
Okolišni čimbenici također pridonose riziku od ADHD-a. Ti čimbenici uključuju pušenje i konzumaciju alkohola tijekom trudnoće, izloženost toksinima poput olova te nisku porođajnu težinu.3 Osim toga, socioekonomski čimbenici i psihološki stresori mogu povećati rizik od razvoja ADHD-a.2
Simptomi i kako prepoznati ADHD
ADHD se očituje kroz tri glavne skupine simptoma: nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost. Simptomi nepažnje uključuju poteškoće u održavanju pažnje, česte pogreške zbog nemara, problemi s organizacijom zadataka i izbjegavanje aktivnosti koje zahtijevaju mentalni napor.1
Hiperaktivnost se manifestira kroz nemir, stalnu potrebu za kretanjem, prekomjerno pričanje i poteškoće s mirnim sjedenjem. Impulzivnost uključuje prekidanje drugih, poteškoće s čekanjem reda i donošenje brzih odluka bez razmišljanja o posljedicama.4
Kako se dijagnosticira ADHD
Dijagnoza ADHD-a je složen proces koji zahtijeva suradnju stručnjaka. Liječnik ili psihijatar obavlja procjenu koja uključuje povijest bolesti, razgovore s roditeljima, nastavnicima i djetetom, te primjenu standardiziranih upitnika i skala za procjenu simptoma. Korištenje smjernica iz DSM-5 priručnika pomaže u postavljanju točne dijagnoze, uz isključivanje drugih sličnih poremećaja.2
Kako pomoći osobi s ADHD-om
Liječenje ADHD-a često uključuje kombinaciju lijekova i terapije. Stimulansi, kao što su metilfenidat i amfetamini, najčešće su korišteni lijekovi jer pomažu u regulaciji kemijskih tvari u mozgu, što poboljšava pažnju i kontrolu impulsa. Alternativno, nestimulirajući lijekovi kao što je atomoksetin, mogu biti opcija za one koji ne podnose stimulante.4
Psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), pomaže osobama s ADHD-om da razviju strategije za rješavanje problema, poboljšaju organizacijske vještine i smanje problematična ponašanja. Edukacija roditelja i učitelja također je ključna, pružajući alate za bolje razumijevanje i podršku djetetu s ADHD-om.3
Kako živjeti s ADHD-om
Iako ADHD može biti izazovan, uz pravovremenu dijagnozu i adekvatno liječenje, mnogi ljudi uspješno upravljaju simptomima i ostvaruju svoje ciljeve. Poticajno okruženje koje omogućuje razvoj osobnih vještina i sposobnosti može značajno doprinijeti kvaliteti života. Uz podršku obitelji, škole i zajednice, osobe s ADHD-om mogu voditi ispunjen i produktivan život.2
