Sindrom prekomjernog rasta bakterija u tankom crijevu (SIBO, engl. small intestinal bacterial overgrowth syndrome) definira se kao stanje povećanog broja bakterija ili promijene u sastavu bakterija u tankom crijevu. Dok normalna flora tankog crijeva sadrži manje od 10^4 CFU/ml, SIBO se dijagnosticira kada ta brojka premaši 10^5 CFU/ml.
Ovaj sindrom često rezultira simptomima poput nadutosti, proljeva i malapsorpcije hranjivih tvari, a može biti povezan s brojnim stanjima, uključujući sindrom iritabilnog crijeva (IBS) i upalne bolesti crijeva.1, 2
Uzroci SIBO:
Različiti faktori doprinose razvoju SIBO:
• Disfunkcija motiliteta crijeva: Poremećaji motiliteta, poput onih uzrokovanih dijabetičkom enteropatijom ili sklerodermom, mogu dovesti do stagnacije crijevnog sadržaja, omogućujući bakterijama da se prekomjerno razmnože. Studije su pokazale da pacijenti s dismolitetom imaju značajno veći rizik za SIBO.1, 3
• Anatomske abnormalnosti: Stanja poput divertikuloze i razni kirurški zahvati na probavnom traktu koji stvaraju slijepu petlju (Billroth II procedura i Roux-en-Y želučana premosnica) mogu uzrokovati SIBO zbog promjene u anatomiji crijeva. 3
• Biokemijske abnormalnosti: Kronična upotreba inhibitora protonske pumpe smanjuje lučenje želučane kiseline te studije pokazuju povećan rizik od SIBO kod pacijenata koji dugotrajno koriste ove lijekove.1
• Smanjena imunološka funkcija: Imunodeficijencije, kao što su se nedostatak IgA povezane su s povećanim rizikom od SIBO, budući da smanjena imunološka obrana omogućuje bakterijama lakše razmnožavanje.3
Simptomi
Simptomi mogu varirati, ali najčešće uključuju:
• Nadutost i bolovi u trbuhu: Simptomi nastaju zbog fermentacije hranjivih tvari uzrokovanih bakterijama, što rezultira stvaranje plinova.4
• Proljev i steatoreja: Malapsorpcija masti zbog dekonjugacije žučnih kiselina od strane bakterija može dovesti do proljeva. Također, malapsorpcija ugljikohidrata može dovesti do proljeva zbog povećane osmotske aktivnosti u crijevima.3
• Deficijencija nutritivnih tvari: SIBO može uzrokovati nedostatak vitamina B12, kao i vitamina topivih u mastima (A,D, E, K).1
Dijagnoza
Najčešće korišteni testovi uključuju mjerenje vodika i metana u izdahnutom zraku nakon konzumacije glukoze ili laktuloze. Ovi su testovi neinvazivni, ali imaju ograničenu osjetljivost i specifičnost.1
Zlatni standard za postavljanje dijagnoze SIBO je aspirat tankog crijeva, gdje se uzorak prikuplja pomoću specijalizirane sonde ili enteroskopije. Postupak je vrlo složen i zahtjeva visoku stručnost i preciznost.3
Liječenje:
Liječenje SIBO-a fokusira se na smanjenje bakterijskog opterećenja i ublažavanje simptoma:
• Antibiotici: Rifaksimin je često korišten zbog svoje učinkovitosti u smanjenju bakterijske populacije i niskog profila nuspojava. Studije pokazuju da rifaksimin može značajno poboljšati simptome i smanjiti bakterijsko opterećenje.1
• Dijetetske mjere: Low-FODMAP dijeta može pomoći u smanjenju simptoma modulacijom unosa fermentabilnih ugljikohidrata. Iako je učinkovitost ove dijete dobro dokumentiran kod IBS-a, njena primjena u SIBO također pokazuje pozitivne rezultate.1
• Probiotici i alternativne terapije: Iako probiotici mogu pomoći u obnavljanju zdrave crijevne flore, njihova učinkovitost SIBO je još uvijek predmet istraživanja.1
SIBO je složen sindrom koji zahtjeva pažljivu dijagnozu i personalizirani pristup liječenju. Daljnja istraživanja o ulozi crijevnog mikrobioma i poboljšanju dijagnostičkih metoda mogla bi unaprijediti razumijevanje i liječenje ovog stanja.
