Sindrom nemirnih nogu (RLS), poznat i kao Willis-Ekbomova bolest, stanje je koje uzrokuje jaku potrebu za pomicanjem nogu, obično praćenu neugodnim osjećajem. Ovi osjećaji, često opisivani kao trnci, peckanje ili bol, obično se smanjuju kretanjem ili hodanjem. Simptomi se obično pogoršavaju kada je osoba u mirovanju, osobito navečer ili noću, što otežava opuštanje i spavanje.1, 2, 3
Patofiziologija RLS-a nije u potpunosti shvaćena,3 no vjeruje se da je povezana s disfunkcijom središnjeg živčanog sustava, osobito u područjima mozga koja kontroliraju dopamin, kemijsku tvar koja igra ključnu ulogu u kontroli pokreta. U nekim slučajevima, RLS može biti povezan s poremećajima kao što su nedostatak željeza, kronična bubrežna bolest, trudnoća ili uzimanje određenih lijekova.2 Prevalencija RLS-a u općoj populaciji kreće se od 2 do 15%, a žene češće obolijevaju od muškaraca.3
Simptomi sindroma nemirnih nogu
Jedan od glavnih simptoma sindroma nemirnih nogu je neugodna potreba za pomicanjem nogu, koja se obično pojavljuje u mirovanju. RLS simptomi imaju tendenciju pogoršanja kada je osoba u stanju mirovanja. Naime, kad ležimo ili sjedimo dulje vrijeme, osjećaji nelagode postaju intenzivniji. Zbog toga mnogi ljudi s RLS-om imaju poteškoća sa spavanjem, jer im je gotovo nemoguće opustiti se dok ne osjete olakšanje pomicanjem nogu. U nekim slučajevima, RLS može zahvatiti i druge dijelove tijela poput ruku, lica, abdomena, iako su najčešće pogođene noge.1, 2, 3
Dijagnosticiranje sindroma nemirnih nogu
Temeljita povijest i fizički pregled važni su za dijagnozu. Osim toga, mogu se preporučiti testovi za provjeru stanja poput nedostatka željeza, jer razine željeza mogu igrati ulogu u razvoju RLS-a.3 Međunarodni kriteriji za dijagnozu RLS-a uključuju nagon za pokretanje udova, poboljšanje simptoma u pokretu, pogoršanje simptoma u mirovanju i pogoršanje simptoma noću.3
