Niska razina vitamina D povezana je s povećanim rizikom od depresije
Depresija je sama po sebi onesposobljujuće stanje koje narušava sve aspekte funkcioniranja čovjeka.
Nedavno je u znanstvenim te medijskim publikacijama objavljeno kako je vitamin D važan čimbenik koji može imati značajne zdravstvene prednosti u prevenciji i liječenju mnogih kroničnih bolesti. Još 2007. godine, znanstvenici su izjavili kako nedostatak vitamina D može imati značajnu ulogu u depresiji, a moguće i drugim mentalnim poremećajima. Osim toga, sugerirano je da bi ona mogla imati utjecaja u dopunskom liječenju depresije.
U 90-im godinama prošlog stoljeća provedena je studija u kojoj je ispitivan utjecaj svjetlosne terapije na poboljšanje raspoloženja (fototerapija). Izlaganje sunčevoj svjetlosti provodilo se na jedan sat ili 15 minuta u zimskim mjesecima tijekom dva tjedna. Jedan sat svjetlosne terapije značajno je smanjio depresivne simptome usporedno s kontrolnom skupini koja nije bila izložena istim uvjetima. Druga je studija uključivala usporedbu pacijenata koji su primili veoma visoku jednokratnu dozu vitamina D te onih izlaganih fototerapiji.
Izviješteno je kako se depresija (procijenjena Hamiltonovom skalom depresije) smanjila u osoba koje su primale vitamin D (s 10,9 na 6,2, p = 0,040) u usporedbi s onima koje su primale fototerapiju (s 12,6 na 11,3, p = ns). Nije bilo neželjenih nuspojava od doze vitamina D; međutim, ograničenje ispitivanja bila je jednokratna doza.
U novije vrijeme proučavan je učinak suplementacije vitaminom D na simptome depresije kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću. Sudionici koji su sudjelovali u ovom kliničkom ispitivanju randomizirani su u jednu od tri skupine u kojima se vitamin D (20.000 I.U. kolekalciferola) davao dva puta tjedno, jednom tjedno ili nikako (placebo) tijekom jedne godine. Svi sudionici također su primali suplemente kalcija (500 mg dnevno). Nalazi su pokazali da je za dvije skupine koje su primale vitamin D došlo do značajnog poboljšanja depresije koje je bilo izraženije kod onih s većom depresijom na početku. Ograničenja studije bila su da su uključeni samo odrasli s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću, a sudionici nisu morali imati depresiju na početku da bi sudjelovali.
Izlaganje sunčevoj svjetlosti čini više od 90 % potreba vitamina D za većinu pojedinaca (Holick, 2004). Na iznos izloženosti ultraljubičastom B zračenju utječu zemljopisna širina, godišnje doba i doba dana. Zabilježeno je da je izloženost suncu najveća u proljeće do rane jeseni i za vrijeme sunčeve svjetlosti. Iako mjesta bliže ekvatoru imaju veću izloženost suncu (Havaji, Arizona, Florida), nedavno je objavljeno da čak i na tim područjima postoji nedostatak vitamina D (Binkley i sur., 2007; Jacobs i sur., 2008; Levis i dr. al., 2005.). Budući da je moguće da su osobe na otvorenom tjelesno aktivnije, važno je razmotriti je li sunce samo ili u kombinaciji s tjelesnom aktivnošću povezano s poboljšanjem raspoloženja.
Svjetlosna terapija i vježbe dva su dobro poznata alternativna liječenja depresiji.
Međutim, postoji nekoliko studija koje pokazuju korist od kombiniranja ova dva zajedno. U jednoj studiji, 98 sudionika je randomizirano u jednu od tri skupine: (a) program aerobnog treninga pri jakom svjetlu, (b) program aerobnog treninga pri normalnom svjetlu ili (c) program istezanja/opuštanja pri jakom svjetlu (Leppamaki, Partonen, Hurme, Haukka i Lonnqvist, 2002). Bilo je poboljšanja u rezultatima smanjenja depresivnih epizoda (p = 0,05) i atipičnim simptomima depresije (žudnja za ugljikohidratima, povećanje tjelesne težine, izbjegavanje društvenog života, povećan apetit, umor, popodnevni pad i povećana potreba za snom) (p = 0,02) kod osoba izloženih jakom svjetlu. Iako je kod osoba koje su vježbale pri normalnom svjetlu zamijećeno poboljšanje depresivnog stanja (p = 0,02), nije bilo značajnog poboljšanja u atipičnim simptomima depresije. Stoga jaka svjetlost može biti važna za poboljšanje atipičnih simptoma depresije.1
Nedostatak vitamina D povezan je s afektivnom i kognitivnom funkcijom u starijih odraslih osoba.
Čest je i uglavnom neprepoznat, a ipak može biti važan čimbenik koji pridonosi neuspješnom starenju. S obzirom na to da mnoge starije odrasle osobe nerijetko imaju koegzistirajuću depresiju i kognitivno oštećenje, važno je identificirati potencijalne doprinose koji se mogu preklapati s tim poremećajima. Važno je naglasiti povezanost između statusa vitamina D i poremećaja raspoloženja u ovoj skupini starijih odraslih osoba.2
