Vitamini su neophodne hranjive tvari potrebne za razne biokemijske i fiziološke procese u tijelu
Dobro je poznato da se većina vitamina ne može sintetizirati u tijelu pa je stoga njihovo dodavanje prehrani neophodno. Vitamini se klasificiraju na temelju topljivosti kao topljivi u vodi (kompleksi C i B) i vitamini topivi u mastima (A, D, E, K).
Vitamin C postoji u reduciranom [askorbatnom] i oksidiranom obliku kao dehidroaskorbinska kiselina, koja se lako pretvara i biološki je aktivna, pa djeluje kao važan antioksidans.
Većina biljnih i životinjskih vrsta imaju sposobnost sinteze vitamina C iz glukoze i galaktoze putem uronske kiseline, ali čovjek i drugi primati to ne mogu učiniti zbog nedostatka enzima glukonolakton oksidaze potrebnog za njegovu biosintezu. Nedostatak ovog enzima rezultat je mutacije koja se dogodila prije otprilike 40 milijuna godina.
Tijelu je potreban vitamin C za normalne fiziološke funkcije
Pomaže u sintezi i metabolizmu tirozina, folne kiseline i triptofana, hidroksilaciji glicina, prolina, lizin karnitina i katekolamina. Olakšava pretvorbu kolesterola u žučne kiseline i time snižava razinu kolesterola u krvi. Također povećava apsorpciju željeza u crijevima reducirajući željezo u oblik koji se lakše apsorbira. Kao antioksidans, štiti tijelo od raznih štetnih učinaka slobodnih radikala, zagađivača i toksina.
Terapijski učinak vitamina C istraživao je Linus Pauling, međutim njegov rad na terapijskoj ulozi vitamina C u kasnijim godinama stvorio je mnogo kontroverzi, no ipak je bio prvi koji je uveo koncept visokih doza vitamina C za liječenje različitih stanja iz prehlada do raka. Od tada se visoke doze vitamina C široko koriste u liječenju i prevenciji velikog broja poremećaja poput dijabetesa, ateroskleroze, prehlade, katarakte, glaukoma, makularne degeneracije, moždanog udara, bolesti srca, raka i tako dalje.
Nedostatak ovog vitamina često je povezan s anemijom, infekcijama, krvarenjem desni, skorbutom, lošim zacjeljivanjem rana, kapilarnim krvarenjem, degeneracijom mišića, aterosklerotskim plakovima i neurološkim poremećajima. 1
Vitamin C nalazi se u agrumima, zelenoj paprici, crvenoj paprici, jagodama, rajčici, brokuli, prokulici, repi i ostalom lisnatom povrću. Životinjski izvori siromašni su sadržajem vitamina C, a razina je obično <30-40 mg / 100 g. Stoga biljni izvori postaju važni zbog visokog sadržaja vitamina C do 5.000 mg / 100 g. Njegova se apsorpcija u bukalnoj šupljini vrši pasivnom difuzijom, ali u gastrointestinalnom traktu apsorpcija se vrši aktivnim prijenosnicima vitamina C koji ovise o natriju.1
Vitamin C i infekcije
Vitamin C je antioksidans. Stoga bilo koji učinci vitamina C mogu biti najistaknutiji u uvjetima kada je oksidativni stres povišen. Mnoge infekcije dovode do aktivacije fagocita koji oslobađaju oksidirajuće agense koji se nazivaju reaktivnim vrstama kisika (ROS). Oni igraju ulogu u procesima koji dovode do deaktiviranja virusa i ubijanja bakterija. Međutim, čini se da su mnogi ROS-ovi štetni za stanice domaćina, a u nekim slučajevima čini se da imaju ulogu u patogenezi infekcija. Vitamin C može zaštititi stanice domaćina od djelovanja ROS-a koji oslobađaju fagociti. Fagociti imaju specifičan transportni sustav kojim se oksidirani oblik vitamina C (dehidroaskorbinska kiselina) uvozi u stanicu gdje se pretvara u reducirani oblik vitamina C.
Prema Pravilniku o dodacima prehrani NN 148/2008, koji se primjenjuje u Republici Hrvatskoj, preporučena dnevna doza (RDA) C vitamina iznosi 60 mg, a maksimalno dopušten dnevni unos vitamina C, prema hrvatskom Pravilniku, iznosi 350 mg.2
Dodaci prehrani
Vitamin C se u dodacima prehrani najčešće nalazi u obliku askorbinske kiseline, ali može biti prisutan i u nekim drugim oblicima. Nažalost, ne postoji puno dokaza koji ukazuju na bolju ili lošiju apsorpciju pojedinog oblika.
Vitamin C se u dodacima prehrani može nalaziti kao soli askorbinske kiseline (najčešće soli: natrij i kalcij askorbat). One su u puferskom stanju i stoga su manje kisele od askorbinske kiseline pa se preporučuje uzimati osobama s osjetljivijom sluznicom želuca. Još jedan oblik dostupan na tržištu je vitamin C s bioflavonoidima.
Bioflavonoidi su vrsta biljnih pigmenata topljivih u vodi, koje često nalazimo u voću i povrću bogatom vitaminom C, posebice u citrusima. Studije su pokazale da je bolja bioraspoloživost vitamina C u prirodnom kompleksu s bioflavonoidima, a najpoznatiji primjer toga je plod acerole.
Ester-C je proizvod koji sadrži kalcij-askorbat i male količine metabolita vitamina C (dehidroaskorbat, kalcij-treonat, ksilonat). Usporedne studije primjene Ester-C oblika i askorbinske kiseline pokazale su značajno nižu učestalost želučanih tegoba u slučaju primjene metabolita vitamina C.
Askorbil-palmitat je askorbinska kiselina u spoju s masnom kiselinom (ester). Ono što ga razlikuje od običnog vitamina C je da je takav oblik topiv u mastima. Takva molekula se lakše apsorbira intaktna te dospijeva u dijelove tijela koji su građeni od masti (npr. membrane). Nažalost je to samo u teoriji tako, a realnost je da se askorbil-palmitat u probavnom sustavu razlaže na askorbinsku i palmitinsku kiselinu3
