Od čega se sve sastoji san?
Može li spavanje biti ključ za bolje zdravlje?
Ljudski san sastoji se od dva različita stanja: nebrzog kretanja očiju (NREM) i brzog kretanja očiju (REM), svako s jedinstvenim karakteristikama i svako aktivno regulirano različitim neuronskim centrima.
Tipična noć uključuje 4 do 6 ponovljenih ciklusa NREM i REM, a svaki traje oko 90 do 110 minuta. NREM spavanje podijeljeno je u 3 faze (N1, N2, N3) koje karakteriziraju sinkronizirane aktivnosti kortikalnih neurona, stabilna autonomna funkcija i povećani pragovi uzbuđenja.
Suprotno tome, elektroencefalogram (EEG) tijekom REM spavanja pokazuje aktivnost niskog napona, miješane frekvencije moždanih valova, sličnije EEG-u opuštene budnosti, nego EEG-u NREM-a. Periodični naleti ubrzanih pokreta očiju (otuda i naziv REM), promjenjiva autonomna aktivnost i atonija koštanih mišića druge su značajke REM spavanja. „Duboki“ san (N3) smatra se „restorativnim“ jer je povezan s izrazitim smanjenjem simpatičke aktivnosti što rezultira smanjenjem broja otkucaja srca i krvnog tlaka te stabilnim disanjem. Niske količine N3 povezane su s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.1
Temeljni homeostatski proces uključen je u regulaciju sna. Što osoba dulje ostaje budna, to jači postaje homeostatski nagon za spavanjem. Tijekom razdoblja dugotrajnog nedostatka sna, mozak će nadvladati pokušaje održavanja budnosti i neizbježno će nastupiti san. Čak i kad je pojedinac aktivan i opire se snu, doći će do tzv. „mikro spavanja“ koja obično traju od 3 do 30 sekundi i događaju se bez svjesnosti pojedinca. Ovaj homeostatski nagon za spavanje može se dogoditi i kad je život u opasnosti (tijekom vožnje), podržavajući činjenicu da je spavanje neophodno.1
Osim homeostatskog procesa, u regulaciju sna u uključen je i cirkadijalni ritam.
Dok homeostatski proces utječe na kvalitetu sna, cirkadijalni ritam je povezan s kvantitetom sna. Cirkadijski ritmovi generirani su suprahijazmatičnom jezgrom (SCN) u hipotalamusu, a sinkroniziraju se prema vanjskom okruženju. Na molekularnoj razini, proteini gena cirkadijalnog sata osciliraju pomoću petlje autoregulacijske povratne sprege, stvarajući samoodrživi vremenski sustav koji je visoko reguliran s vremenom od 24 h. Optimalna kvaliteta spavanja postiže se kada je poželjno vrijeme spavanja usklađeno s vremenom endogenog cirkadijalnog sata.2
Poremećajem jedna od ta dva glavna procesa uključena u regulaciju spavanja, dolazi do narušavanja sveukupnog zdravlja pojedinca.
Nekoliko epidemioloških istraživanja ukazuje na snažnu povezanost između poremećaja spavanja ili skraćenog trajanja spavanja i kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa melitusa i respiratornih poremećaja.
Na primjer, osobe koje su spavale manje od 5 sati noć imaju trostruko povećan rizik od srčanog udara i bolesnici s koronarnom bolesti srca imali su više pritužbi na poremećaj u spavanju, nego pacijenti bez koronarne bolesti. Sljedeći je primjer apneja za vrijeme spavanja za koju se pokazalo da povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa mellitusa. Zauzvrat, kardiovaskularni i metabolički poremećaji, osobito hipertenzija, kongestivno zatajenje srca, koronarna bolest i dijabetes melitus, povezani su s većom prevalencijom apneje u snu. Kvaliteta sna je često loša u bolesnika s kroničnom opstrukcijom pluća i astmom, a spavanje može poremetiti narušeni dišni put ili plućna funkcija i hipoksemija.3
San igra važnu ulogu u održavanju adaptivnog staničnog imunološkog odgovora, što sugerira da bi poboljšanje sna moglo biti dodatni tretman za određene imunološke poremećaje i pojačati blagodati imunizacije.
Postoje nedavni dokazi da uskraćivanje sna smanjuje odgovor antitijela na cjepivo protiv gripe. Čak i gubitak sna od 4 sata može promijeniti molekularnu regulaciju stanične imunološke funkcije i dovesti do indukcije upalnih citokina, interleukina 6, i faktora nekroze tumora. Dobro je poznato da upala igra važnu ulogu u razvoju kardiovaskularnih poremećaja, određenih respiratornih poremećaja, dijabetes melitusa i artritisa.3
San je pokazatelj zdravlja i dovoljna količina i dobra kvaliteta sna trebali bi se smatrati bitnom sastavnicom zdravog načina života, jednako kao i tjelovježba i prehrana.
Premda se danas sve više vremena provodi na istraživanju sna i utjecaja na zdravlje, potrebno je mnogo više istraživanja kako bi se razumjeli mehanizmi koji povezuju spavanje i zdravlje te kako bi se razvili sigurniji i učinkovitiji tretmani za poremećaje spavanja.
