Osteoporoza je najčešća kronična, metabolička bolest kostiju koju karakterizira niska koštana masa, pogoršanje koštanog tkiva i poremećaj mikroarhitekture kostiju: može dovesti do narušene čvrstoće kostiju i povećanja rizika od prijeloma
Iako se viđa u svim dobnim skupinama, spolu i rasama, češća je u bijelaca, starijih ljudi i žena.1
Prema nedavnim statistikama Međunarodne zaklade za osteoporozu, u svijetu će svaka treća žena starija od 50 godina i svaki peti muškarac doživjeti osteoporozne frakture tijekom svog života.
Svaki je prijelom znak drugog nadolazećeg. Osteoporoza nema kliničkih manifestacija dok ne dođe do frakture. Prijelomi uzrokuju važan morbiditet; kod muškaraca, posebno, mogu uzrokovati smrtnost. Štoviše, osteoporoza rezultira smanjenom kvalitetom života, životnim vijekom prilagođenom invaliditetu i velikim financijskim opterećenjem za sustave zdravstvenog osiguranja zemalja koje su odgovorne za njegu takvih pacijenata.
Ranom dijagnozom ove bolesti prije nego što se prijelomi pojave i procjenom mineralne gustoće kostiju te ranim liječenjem, osteoporoza se može spriječiti.1
Snaga kostiju može se definirati mjerenjem BMD-a (Bone mineral density; gustoća koštane mase). Rizik od prijeloma usko je povezan sa snagom kostiju i eksponencijalno se povećava kako se BMD smanjuje. Drugi čimbenici koji povećavaju rizik od prijeloma i osteoporoze, neovisno o mineralnoj gustoći kostiju, uključuju životnu dob pacijenta, niski indeks tjelesne mase, oralni unos glukokortikoida, pretjerana konzumacija alkohola, fizički pad.1
Nedostatak vitamina D globalni je zdravstveni problem zbog velike rasprostranjenosti i negativnih posljedica na zdravlje mišićno-koštanog i izvan-koštanog sustava.
Znanstvene smjernice objašnjavaju kako je egzogeni oblik vitamina D, kolekalciferol, primjenjiv u tretiranju osteoporoze. Jamči točnu dozu u IU (međunarodne jedinice) i ima farmakokinetička svojstva koja omogućuju dnevno, tjedno, dvotjedno ili mjesečno davanje u ekvivalentnim dozama, što olakšava pridržavanje liječenja.2
Dobro je utvrđeno da vitamin D ima vrlo važnu ulogu u ravnoteži metabolizma mineralnih kostiju. U osnovi, održavanje adekvatne i fiziološke razine serumskog 25(OH)D neophodno je za postizanje odgovarajuće homeostaze kalcija i fosfora koja se u konačnici postiže održavanjem fiziološke razine paratireoidnog hormona (PTH). Vitamin D suzbija eventualni višak aktivnosti PTH, što je povezano s povećanom resorpcijom kostiju, a također igra ključnu ulogu u osteoblastogenezi i sazrijevanju osteoblasta te kasnijoj mineralizaciji kostiju. Vitamin D stoga ima kritičan učinak na mineralizaciju kostiju, adekvatno održava mineralnu gustoću kostiju i na kralješničkoj i na nevertebralnoj razini (posebno u kuku), te stoga igra temeljnu ulogu u prevenciji i liječenju osteoporoze.
Na temelju dostupnih znanstvenih dokaza, kolekalciferol je oblik vitamina D koji može osigurati velikoj većini pacijenata s nedostatkom vitamina D da održe optimalan raspon učinkovitosti i sigurnosti kroz dugoročno razdoblje.2
Osteoporoza i osteoartritis su različite bolesti, s razlikama u čimbenicima rizika, mineralnoj gustoći kostiju (BMD), BMI, fenotipu, morbiditetu i smrtnosti. Međutim, oni dijele neke epidemiološke profile i kod obje bolesti metabolizam kostiju igra presudnu ulogu u patofiziologiji.3
Čimbenici rizika koji povezuju ove dvije bolesti su godine pacijenta, spol, genetika, upalne bolesti, uzimanje lijekova, nepovoljna tjelesna konstitucija i aktivnost. Dok se kod osteoartritisa kao vodeći faktori izdvajaju intenzivne sportske aktivnosti i pretilost, na osteoporozu utječu pušenje, alkohol, niži indeks tjelesne mase te nedostatna mobilnost.4
