Ortoreksija je nezdrav pristup prema zdravoj prehrani
Jesti hranjive nemirnice je dobro, ali ako imate ortoreksiju, opsjednuti ste njome u mjeri koja može naštetiti vašem sveopćem zdravlju.1
Orthorexia nervosa (ON) relativno je nedavno identificiran poremećaj prehrane, kojeg je Bratman identificirao 1997. godine. Termin, nastao od grčkih riječi orthos (ispravno) i orexis (apetit), opisuje osobe čiji fokus na “zdravu” prehranu dovodi do pothranjenosti i narušavanja zdravlja.2
To nije službena dijagnoza, no osnovna ideja je da uključuje prehrambene navike koje odbijaju raznovrsnu hranu jer nije dovoljno “čista”. Na kraju, ljudi s ortoreksijom počinju izbjegavati cijele obroke koji ne zadovoljavaju njihove standarde ili koje sami ne pripremaju.1
Iako ON može dovesti do anoreksije nervoze (AN) ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) , postoje suptilne razlike između ON i ovih stanja. Pacijenti s AN usredotočeni su na količinu hrane, dok se pacijenti s ON -om usredotočuju na kvalitetu hrane. Kako je sažeo Bratman, „Ljudi se srame svoje anoreksije, ali aktivno veličaju svoju ortoreksiju. Osobe s anoreksijom preskaču obroke; osobe s ortoreksijom ne (osim ako poste). Oni s anoreksijom usredotočuju se samo na izbjegavanje hrane, dok oni s ortoreksijom izbjegavaju hranu za koju misle da je loša i prihvaćaju hranu za koju misle da je super zdrava. ” Sličnosti između ON i OKP-a uključuju anksioznost, potrebu za kontrolom i perfekcionizam. Međutim, pacijenti s OKP-om skloni su prijavljivati nevolje zbog kompulzivnog ponašanja i želju za promjenom, čime pokazuju uvid u svoju bolest.
Pojedinci s ON-om imaju neurokognitivne deficite slične onima koji se javljaju u bolesnika s AN-om i OKP-om.
Stručnjaci u liječenju preporučuju multidisciplinarni timski pristup koji uključuje liječnike, psihoterapeute i dijetetičare. Tjelesni pregled i laboratorijske studije su opravdane jer prekomjerna ograničenja u prehrani mogu dovesti do gubitka tjelesne težine i medicinskih komplikacija sličnih onima kod AN, uključujući anemiju, hiponatrijemiju ili bradikardiju.
Nema prijavljenih studija koje istražuju učinkovitost psihotropnih lijekova za pacijente s ON. Međutim, predloženo je nekoliko tretmana s obzirom na preklapanje simptoma s AN. Inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina mogu biti korisni za anksioznost i opsesivno-kompulzivne osobine.3
Iako formalno nije priznata u dijagnostičkom i statističkom priručniku, svijest o ortoreksiji je u porastu. Bez takvih oformljenih kriterija teško je procijeniti koliko ljudi ima ortoreksiju i je li riječ o samostalnom poremećaju prehrane ili predstavlja ogranak postojećih.4
Znakovi koji mogu upućivati na ortoreksiju4:
- Kompulzivna provjera popisa sastojaka i nutritivnih oznaka
- Izbacivanje sve većeg broja grupa hrane (sav šećer, svi ugljikohidrati, svi mliječni proizvodi, sve meso, svi životinjski proizvodi)
- Nemogućnost ingestije bilo čega osim uske skupine hrane koja se smatra ‘zdravom’ ili ‘čistom’
- Neobičan interes za zdravlje onoga što drugi jedu
- Zabrinutost oko slike tijela može i ne mora biti prisutna.
