Franka Gulin

Hipervitaminoza

Previše vitamina D može biti štetno!

Vitamin D esencijalna je komponenta u homeostazi kalcija i metabolizmu minerala kostiju.

Također je poznato da igra vitalnu ulogu u regulaciji paratireoidnih hormona, diferencijaciji stanica i zaštiti od mnogih autoimunih bolesti i raka.

Nedostatak vitamina D dovodi do rahitisa i osteomalacije, gdje kosti počinju gubiti kalcij zbog negativne ravnoteže kalcija u tijelu. Međutim, u iznimno rijetkim slučajevima prekomjerna konzumacija vitamina D može dovesti do hipervitaminoze D i kasnije toksičnosti vitamina D (VDT). Vitamin D ima širok terapeutski indeks, stoga, da bi se pojavili simptomi toksičnosti, pacijent mora uzimati mega doze tijekom dužeg razdoblja.

Rastuća svijest o blagotvornim učincima uzimanja vitamina D kao dodatka prehrani, sve većoj spoznaji o njegovom učestalom deficitu u organizmu i njegovoj bezreceptnoj dostupnosti u maloprodaji, rezultiralo je povećanim zanimanjem za suplementaciju vitamina D među pacijentima, ali i pružateljima zdravstvenih usluga.1

Zbunjenost, apatija, ponavljajuće povraćanje, bolovi u trbuhu, poliurija, polidipsija i dehidracija najčešće su zabilježeni klinički simptomi toksičnosti vitamina D.

Iako je VDT rijedak, učinci na zdravlje mogu biti ozbiljni ako se ne prepoznaju odmah. Postoje mnogi oblici egzogenih (jatrogenih) i endogenih VDT. Egzogeni VDT obično je uzrokovan nenamjernim ili nepravilnim unosom izrazito visokih doza farmakoloških pripravaka vitamina D i popraćen je s hiperkalcemijom (povišenje koncentracije kalcija u krvi). Abnormalno velikoj izloženošću kože suncu ili raznolikom prehranom, neće doći do istih rezultata.

Ljudsko tijelo može regulirati količinu previtamina D koji se proizvodi u koži ultraljubičastim B zračenjem. Raznolika prehrana obično ne osigurava velike količine vitamina D, a obogaćivanje prehrambenih proizvoda vitaminom D je skromno. Endogeni VDT može se razviti iz prekomjerne proizvodnje aktivnog metabolita vitamina D – 1,25 (OH) 2D u određenim poremećajima organizma (granulom, limfom). Bilo koji od tri oblika vitamina D [vitamin D, 25 (OH) D ili 1,25 (OH) 2D]) može dovesti do VDT -a. S toksičnosti vitamina D2 ili D3 teže je upravljati nego s toksičnosti zbog metabolita vitamina D [25 (OH) D ili 1,25 (OH) 2D]. To je dijelom posljedica dugog poluraspada u tijelu zbog visoke topljivosti vitamina D u jetri, jetri, mišićima i masnom tkivu.2

Jedan zanimljiv slučaj zabilježen je 2020.godine. Riječ je pojavi toksičnosti vitamina D (VDT) kod pacijenta (73. godine) koji je samostalno provodio liječenje s mega dozama koje su daleko premašile one propisane. Pacijent je uzimao 5000 IU vitamina D dva puta dnevno. Laboratorijski nalaz pokazao je da je pacijent hiperkalcemičan (vitamin D ključni je regulator homeostaze kalcija u tijelu) s akutnom-kroničnom ozljedom bubrega i povišenom razinom 25 (OH) -vitamina D u serumu.1

Liječenje prve linije uključuje prestanak uzimanja vitamina D i smanjenje unosa kalcija u prehrani, primjenu izotonične otopine natrijevog klorida radi ispravljanja dehidracije i vraćanja funkcije bubrega, terapiju glukokortikoidima (GS) koja će smanjiti razinu kalcija u plazmi te antiresorpcijsku terapiju uz uporabu kalcitonina (CT) ili bisfosfonata.2

  1. Sharma, N., Landsberg, E., Kumar, V., & Gambhir, H. (2020). A Curious Case of Hypervitaminosis D. Cureus, 12(6), e8515. https://doi.org/10.7759/cureus.8515
  2. Marcinowska-Suchowierska, E., Kupisz-Urbańska, M., Łukaszkiewicz, J., Płudowski, P., & Jones, G. (2018). Vitamin D Toxicity-A Clinical Perspective. Frontiers in endocrinology9, 550. https://doi.org/10.3389/fendo.2018.00550
PREGLED SADRŽAJA
    Podijeli
    VEZANI ČLANCI
    Skip to content