Što trebamo znati o dermatitisu?
Atopijski dermatitis (poznat i kao atopijski ekcem) kronična je upalna bolest kože koja je okarakterizirana intenzivnim svrbežom i ponavljajućim ekcematoznim lezijama.
Danas je atopijski dermatitis jedna od najčešćih kroničnih bolesti koje zahvaćaju kožu. Izvorno smatran dječjim poremećajem posredovanim neravnotežom prema odgovoru Th2 pomoćnih stanica i pretjeranim IgE odgovorima na alergene, sada je prepoznat kao doživotno stanje s promjenjivim kliničkim manifestacijama i ekspresivnošću.1
Točna etiologija atopijskog dermatitisa (AD) još se uvijek istražuje. I genetski i okolišni čimbenici implicirani su kao faktori rizika za razvoj AD, a patogeneza bolesti obuhvaća više faktora koji uključuju imunološke procese poput disfunkcije IgE (imunoglobulin E, antitijelo) tipa 1, nedostatka imunoloških odgovora posredovanih stanicama i promjena povezanih s poremećajem funkcije površinske barijere kože. Jedna od glavnih patofizioloških teorija u vezi s atopijskim dermatitisom uključuje disfunkciju prirodne kožne barijere. Temeljni koncept u današnjem shvaćanju AD pretpostavka je da su abnormalnosti barijere pokretač AD-a, a ne posljedica.
Dokaz za takvu teoriju u velikoj mjeri potječe iz činjenice kako koža na kojoj su nakratko povučeni upalni procesi, pokazuje kontinuiranu disfunkciju kožne barijere.
Temelj normalno funkcionirajuće kožne barijere započinje gornjim, rožnatim slojem, stratum corneumom (SC). Osnovne funkcije SC uključuju djelovanje kao propusna barijera koja sprječava transkutani gubitak vode isparavanjem i pruža antimikrobnu barijeru, kao i poticanje kolonizacije florom nepatogenih bakterija.2
Seboreični dermatitis je kronično upalno dermatološko stanje koje se obično pojavljuje na dijelovima tijela s velikom gustoćom lojnih žlijezda, poput vlasišta, lica, prsa, leđa, pazuha i prepona.
Iako se može povezati s infekcijom virusom humane imunodeficijencije i neurološkim poremećajima (npr. Cerebrovaskularni događaj, Parkinsonova bolest), seboreični dermatitis tipično se javlja u zdravih osoba. Njegova prevalencija iznosi 1 % do 3 % u općoj populaciji i 34 % do 83 % u osoba s oslabljenim imunitetom. Ima bimodalnu raspodjelu, s vrhuncima u dobi od dva do 12 mjeseci te u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi.
Seboreični dermatitis je klinička dijagnoza koja se temelji na mjestu i izgledu lezija. U dojenčadi se može pojaviti kao gusta bijela ili žuta masna ljuskica na tjemenu koja je obično benigna i spontano se rješava. U adolescenata i odraslih seboreični dermatitis se obično pojavljuje u obliku ljuskavih, masnih, eritematoznih mrlja na vlasištu (slika), nazolabijalnih nabora, ušiju, obrvama, prednjem dijelu prsa ili gornjem dijelu leđa. Crvenilo, svrbež i ljuskanje povezano sa seboreičnim dermatitisom uzrokovane su promjenama u funkcioniranju stanica kože.3
