Koža kao ključni identitet osobe
Pogoršanje morfoloških i fizioloških čimbenika kože koje se progresivno očituje s uznapredovalom dobi, prvi je i najraniji vjesnik procesa starenja. Ono utječe na vitalne funkcije kože poput regulacije tjelesne temperature, ravnoteže tekućine, gubitka elektrolita i proteina, proizvodnje vitamina D te odstranjivanja otpadnih supstanci.1
U svakodnevnoj kozmetici nalaze se štetne kemikalije i toksini kojih su potrošači u novije vrijeme osobito svjesni. Potrošači su u današnje vrijeme sve više zabrinuti za svoje zdravlje pritom zahtijevajući i zalažući se za uključivanje prirodnih, bioaktivnih sastojaka u kozmetici i drugim formulacijama. S pojavom većih zahtjeva prema zdravijim opcijama pripravaka, industrija prirodne kozmetike je u porastu s inovativnom tehnologijom i sastojcima visokih performansi. Mogućnost pronalaska tretmana protiv starenja u prvom je redu dermatoloških istraživanja i kozmetičke industrije.1
Koža predstavlja barijeru transkutanom prodiranju vanjskih štetnih tvari. Ona se uglavnom nalazi u površnom, rožnatom sloju koji se sastoji od korneocita okruženih lipidnim lamelama.
Starenje remeti uravnoteženost između onih enzima koji reguliraju preoblikovanje i popravak matriksa dermisa pridonoseći gubitku proizvodnje kolagena. Iako je ostarjeli dermis očito ranjiv, postoje i drugi nevidljivi rizici povezani sa starenjem. Jedan od visoko proučavanih rizika je stanično starenje kao odgovor na pretjerani izvanstanični ili unutarstanični stres. U većini slučajeva proces starenja samo odvodi stanice ka zaustavljanju staničnog ciklusa, ne eliminirajući ih iz tkiva i čineći ih funkcionalnim.
Kolagen, elastin i hijaluronska kiselina glavni su sastojci dermisa koji doprinose podatnoj, glatkoj i elastičnoj koži.
Hijaluronska kiselina igra važnu ulogu u održavanju vlažnosti kože ispunjavajući vodom slobodni prostor kožnog matriksa i dajući joj puniji, čvršći i mladenački izgled. Kako ljudi stare, prirodni (unutarnji) i okolišni (vanjski) čimbenici uzrokuju smanjenje proizvodnje tih važnih elemenata te koža postaje sklona oštećenjima, borama i opuštenosti.1
Poznato je da je značajno smanjenje proliferacijskog kapaciteta stanica najistaknutija fiziološka promjena koja stoji u osnovi starenja, jer neizbježno rezultira staničnom senescencijom, mijenjajući tako biosintetsku aktivnost različitih stanica. Iako unutarnji čimbenici poput genetike određuju brzinu starenja kože ultimativnom kontrolom bitnih čimbenika, uloge ostalih okidača poput skraćivanja telomera kromosoma i oštećenja DNA nesporne su u procesu starenja.
To pokazuje važnost drugih vanjskih čimbenika poput okoliša, onih mehaničkih (ponavljajuće mišićne radnje poput mrštenja) i načina života (raspored spavanja, loša prehrana i prejedanje). Zdrava i uravnotežena prehrana te dobre životne navike nisu bitne samo za odgađanje procesa starenja kože nego i za poboljšanje njenog stanja. 1
