Nasljeđujemo gene koji su nam preneseni, a svoje ćemo gene prenijeti na svoju djecu. Novija istraživanja, međutim, pokazuju da je genetsko nasljeđivanje mnogo kompliciranije od toga.
Još od vremena kada su znanstvenici istraživali DNK molekulu, smatralo se kako je biološko naslijeđe nešto trajno.
Epigenetika je znanost koja se bavi proučavanjem promjena u ekspresiji gena koje su nasljedne, ali NISU uzrokovane promjenama u DNK sekvenci. Sve naše stanice imaju iste podatke, odnosno riječ je o istom DNK slijedu. Ali, uzmimo u obzir podatak kako naša tijela imaju različite vrste stanica; neuroni, mišićne stanice i razne druge. Koji odgovor leži iza toga? To se događa zato što su određeni setovi gena uključeni, a neki isključeni. Epigenetsko utišavanje jedan je od načina isključivanja gena (npr. DNA metilacija čime se mijenja njezina funkcija).1
Danas veliki broj bolesti, ponašanja i drugih zdravstvenih pokazatelja već imaju određenu razinu dokaza koji ih povezuju s epigenetskim mehanizmima. Pritom možemo govoriti o gotovo svim vrstama raka, kognitivnoj disfunkciji te respiratornim, kardiovaskularnim, reproduktivnim, autoimunim i neurobihevioralnim bolestima. Poznati ili sumnjivi pokretači epigenetskih procesa uključuju mnoga sredstva, a riječ je o teškim metalima, pesticidima, ispušnim plinovima, duhanskom dimu, hormonima, radioaktivnosti, virusima te bakterijama.2
Individualna genetska podloga i okolišni čimbenici isprepleteni s načinom života, značajni su određivanju zdravstvenog stanja pojedinca.3
Okosnica između prehrane i epigenetika zanimljiva je tema za istraživanje. Može li hrana koju jedemo promijeniti izražavanje gena? U jednom od znanstvenih članaka naglašeno je bi kako trudnice trebale paziti što jedu jer njihovi izbori mogu stvoriti epigenetske modifikacije na njihovom nerođenom dijetetu. Nedavno je tim istraživača otkrio kako su majke koje su doživjele teškoće poput gladi podlijegle promijenama u svojoj DNK, koje se prenose trima generacijama. Identificirali su mehanizam koji se naziva “nasljeđivanje male RNK” koji je odgovoran za prenošenje sjećanja na glad. Radili su pokuse na trudnim crvima i izgladnjivali ih. Proizvedene su male RNK molekule kao odgovor na izgladnjivanje za koje je utvrđeno da su uključene u prehranu. Molekule su se prenijele na najmanje 3 generacije. Međutim, razmišljajući o ovome potaknuli bi nagon za strah preispitujući se što li se našim pretcima dogodilo i kakve su situacije proživjeli. Bitno je naglasiti kako je epigenetika još uvijek mlado područje i nitko zapravo ne zna u potpunosti u kojoj mjeri utječe na nas.1
Budući da se i epigenetski mehanizmi i način života mogu mijenjati, epigenetičari imaju uvelike neiskorištene mogućnosti da utvrde koliko čvrsto epigenetski markeri ovise o čimbenicima načina života te mogu li se i koliko epigenetski mehanizmi modificirati nakon stjecanja i održavanja pozitivnih ili negativnih promjena načina života.3
