Dijabetes je kronična metabolička bolest koja se javlja ili kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može učinkovito koristiti inzulin koji proizvodi. S vremenom dijabetes može oštetiti srce, krvne žile, oči, bubrege i živce.
Inzulin je hormon koji regulira šećer u krvi. Hiperglikemija ili povišeni šećer u krvi česta je posljedica nekontroliranog dijabetesa i s vremenom dovodi do ozbiljnih oštećenja mnogih tjelesnih sustava, posebno živaca i krvnih žila. U 2019. godini dijabetes je bio izravni uzrok 1,5 milijuna smrtnih slučajeva.1
Najčešći je dijabetes tipa 2, obično u odraslih, koji se javlja kada tijelo postane otporno na inzulin ili ga ne stvara dovoljno. Dijabetes tipa 1, nekada poznat kao dječji dijabetes ili dijabetes ovisan o inzulinu, kronično je stanje u kojem gušterača sama proizvodi malo ili nimalo inzulina. Za ljude koji žive s dijabetesom, dostupnost pristupačnog liječenja, uključujući inzulin, presudan je za njihovo preživljavanje.2
Dijabetes mellitus tipa 1 (T1DM)
Dijabetes tipa 1 (prethodno poznat kao dječji dijabetes ili ovisan o inzulinu) karakterizira nedostatna proizvodnja inzulina i zahtijeva dnevnu primjenu istog. Riječ je o autoimunoj bolesti koja nastaje uslijed gubitka β-stanica gušterače što za posljedicu ima pojavu hiperglikemije.3
Nisu poznati niti uzrok dijabetesa tipa 1 niti sredstva za njegovu prevenciju. Simptomi uključuju prekomjerno izlučivanje mokraće (poliurija), žeđ (polidipsija), stalnu glad, gubitak težine, smetnje vida i umor. Ovi se simptomi često mogu pojaviti iznenada.1
Dijabetes mellitus tipa 2 (T2DM)
Dijabetes tipa 2 (prethodno poznat kao adultni dijabetes ili neovisan o inzulinu) rezultat je neučinkovitog tjelesnog korištenja inzulina. Većina ljudi s dijabetesom ima dijabetes tipa 2.1 Čimbenici poput prekomjerne tjelesne težine, tjelesne neaktivnosti i nezdrave prehrane pa i genetski čimbenici, pridonose višestrukim patofiziološkim poremećajima odgovornim za oštećenje homeostaze glukoze u T2DM.4 Simptomi mogu biti slični onima kod dijabetesa tipa 1, ali su često manje izraženi. Kao rezultat, bolest se može dijagnosticirati nekoliko godina nakon početka, nakon što su se već pojavile komplikacije.
Do nedavno je ova vrsta dijabetesa viđena samo u odraslih, ali sada se sve češće javlja i u djece.1
Utjecaj na zdravlje
S vremenom dijabetes može oštetiti srce, krvne žile, oči, bubrege i živce. Odrasli s dijabetesom imaju dvostruko do trostruko povećan rizik od srčanog i moždanog udara. U kombinaciji sa smanjenim protokom krvi, neuropatija (oštećenje živaca) u stopalima povećava vjerojatnost čira na stopalima, infekcije i eventualne potrebe za amputacijom udova.
Dijabetička retinopatija važan je uzrok sljepoće, a nastaje kao rezultat dugotrajnih nakupljenih oštećenja malih krvnih žila u mrežnici. Dijabetes je uzrok 2,6% globalne sljepoće.
Dijabetes je jedan od vodećih uzroka zatajenja bubrega.1
Tretman kanabinoidima
Tretman kanabinoidima može pomoći i kod dijabetesa tipa 1 i dijabetesa tipa 2. Iskrivljena endokanabinoidna regulacija energetske ravnoteže može dovesti do pretilosti, dislipidemije i tipa 2 dijabetesa, ističući time mogućnost primjene CB1 antagonista u terapiji ovih metaboličkih poremećaja. Sve je više dokaza kako se određeni kanabinoidi bez psihotropnog učinka, poput CBD-a, mogu upotrijebiti za usporavanje oštećenja β-stanica gušterače kod dijabetesa tipa 1.
Potencijalne prednosti terapije kanabinoidima uključuju stabilizaciju krvnog šećera, neuroprotektivni efekt koji pomaže spriječiti upalu živaca i reducirati bol izazvanu neuropatijom aktiviranjem tjelesnih i moždanih receptora. Osim toga jedan od benefita je vazodilatacijska aktivnost kanabinoidnih supstanci koja održava krvne žile otvorenima i poboljšava cirkulaciju doprinoseći nižem krvnom tlaku tijekom vremena. Protuupalna aktivnost može pomoći u suzbijanju određenih arterijskih upalnih procesa čestih kod dijabetičara.
Kod neuropatske boli preporučuje se topikalna primjena CBD kapi. S obzirom na to da topički preparati utječu na površinske stanice i prodiru do nekoliko slojeva ispod njih, ali ne prelaze krvno-moždanu barijeru, neće lučiti psihotropni učinak.5
