Takozvana zapadnjačka prehrana predstavlja sve veći zdravstveni problem. Zašto se sve više odričemo naše mediteranske prehrane?
Tijekom probavnog procesa, hrana prolazi niz grlo, kroz jednjak i u želudac, gdje se dalje nastavlja razgrađivati. Djelomično probavljena hrana prelazi u kratku cijevastu strukturu zvanu duodenum – prvi dio tankog crijeva. Jetra, žučni mjehur i gušterača proizvode enzime i tvari koje pomažu probavi u tankom crijevu. Nakon što je probavni proces završen, nastali otpad putuje nizvodno do debelog crijeva.
Zdravlje vašeg probavnog sustava ima mnogo veze sa načinom života – hranom koju jedete, količinom tjelovježbe koju dobijete te tempom i razinom stresa u vašem danu. Također, nasljeđe može odigrati bitnu ulogu. 1
U posljednjem desetljeću, veliki broj znanstvene literature sugerira da se određene promjene crijevne mikrobiote (bakterije koje prirodno žive u crijevima) mogu povezati s razvojem i kliničkim tijekom nekoliko gastrointestinalnih bolesti, uključujući sindrom iritabilnog crijeva, upalnu bolest crijeva, celijakiju, gastrointestinalni karcinom. Te se promjene često nazivaju “disbioza” što predstavlja opći pojam koji objašnjava smanjenje bioraznolikosti crijevne mikrobiote i promjene u njenom sastavu.2
Češće gastroenterolozi, ali i drugi medicinski stručnjaci savjetuju pacijente da izbjegavaju određene namirnice kako bi kontrolirali svoje simptome. Kava, čaj, kiseli sokovi, gazirana pića, luk, masna i začinjena hrana, između ostalog, dobro su poznati primjeri hrane koja pogoršava žgaravicu kod refluksa.
Kod pacijenata sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS), nadutost i bol pogoršavaju se unošenjem neprobavljive hrane poput mahunarki, nekih žitarica te određenog povrća, a druge strane, zatvor se ublažava unosom vlakana kojih ima u povrću i voću.
Kod nepušača i osoba koje ne konzumiraju alkohol, prehrana i tjelesna aktivnost glavni su čimbenici rizika za sprečavanje raka. Pretilost povećava rizik od gotovo svih gastrointestinalnih karcinoma. Istraživači su također pokušali dublje istražiti odnos prehrane i raka. Zaštitni učinak vlakana i nerafiniranih žitarica, kao i štetan utjecaj crvenog mesa i masti na razvoj kolorektalnog karcinoma pokazani su u nekoliko studija. Ove prehrambene navike mogu djelovati promjenom mikrobiote debelog crijeva. Takozvane zapadnjačke prehrambene navike koje karakterizira velika konzumacija mesa i masti te nizak unos vlakana mogli bi biti jedan od razloga povećanja učestalosti kolorektalnog karcinoma. Općenito se može zaključiti da se smanjenje BMI vrijednosti na ispod 25, povećanje unosa voća, povrća i svježe ribe uz izbjegavanje visokog unosa crvenog mesa, te slane i prerađene hrane može smatrati zaštitom za gastrointestinalni karcinom.3
Mnogi imunološki i autoimuni gastrointestinalni poremećaji imaju genetsku komponentu, što znači da imaju nasljednu osnovu. U nekim slučajevima ti su modificirani geni sve što je potrebno za razvoj GI poremećaja. Srećom, u većini slučajeva oni vas jednostavno predisponiraju za bolest, što znači da postoje čimbenici u okruženju koji moraju biti prisutni.4
