Pojam “biološkog sata” odnosi se na vremenski ograničenu plodnost žena, budući da s godinama opada i broj i kvaliteta jajnih stanica, a time i šanse za spontanu trudnoću.1,3
Znanstveni konsenzus je da je plodnost najviša u ranim 20-ima, a naglo se smanjuje nakon 35. godine života. Žena se rađa s otprilike 1-2 milijuna jajnih stanica, a taj broj do puberteta opadne na oko 300.000, dok ih do menopauze, preostane oko 1.000.1,2,3
Zašto dolazi do pada plodnosti s godinama?
Dva su glavna razloga:
- Smanjenje broja jajnih stanica i smanjenje njihove kvalitete.
- Hormonalne promjene koje smanjuju šanse za ovulaciju i otežavaju trudnoću.
- Utjecaj imaju i stanja poput endometrioze, sindroma policističnih jajnika (PCOS) i bolesti štitnjače.1,2,3
Kada započinje i završava biološki sat?
Žene se rađaju s određenim brojem jajnih stanica koji se s vremenom troši, a kvaliteta stanica i mogućnost začeća opadaju starenjem. Iako se ovulacija i menstruacija obično javljaju od puberteta do menopauze, medicinski se najveća plodnost bilježi do oko 35. godine, nakon čega naglo opada. Nakon 40. godine mogućnost spontanog začeća značajno se smanjuje te se povećava rizik od spontanih pobačaja i kromosomskih anomalija.4
Biološki sat i nejednakosti
Priroda biološkog sata naglašava razlike između žena i muškaraca jer kod muškaraca plodnost opada puno sporije, iako i kod njih postoji rizik od smanjenja kvalitete spermija s godinama.5
Znakovi smanjenja plodnosti
Najčešći znak je izostanak trudnoće tijekom godine dana pokušavanja. Nepravilni ciklusi, poremećaji ovulacije, te postojeće bolesti mogu ukazivati na smanjenu plodnost. Rizični čimbenici uključuju i loše životne navike (pušenje, pretjerana tjelesna težina, alkohol).1,3
Društveni i psihološki aspekti biološkog sata
Biološki sat nije samo biološki fenomen, već snažno utječe i na društvene aspekte života – karijeru, obrazovanje, partnerstvo i planiranje obitelji. Mnoge žene osjećaju pritisak “otkucavanja” sata, što može izazvati osjećaj žurbe, neizvjesnosti i straha od propuštanja prilike za majčinstvo. Ovaj narativ postavlja granice reproduktivnog vremena, standardizira dob kada je “prihvatljivo” imati dijete (najčešće do 35., odnosno 40. godine) i često stavlja teret odgovornosti i planiranja isključivo na žene.5
Biološki sat treba promatrati kao kombinaciju bioloških činjenica i društvenih okvira koji oblikuju odluke o roditeljstvu. Suvremena medicina može donekle produžiti razdoblje plodnosti, ali ne može u potpunosti nadoknaditi prirodni pad. Pravodobna informiranost i savjetovanje s liječnikom pomažu planiranju obitelji i boljim reproduktivnim ishodima. Zbog toga je važno informirati i podržati žene (i parove) u donošenju pravodobnih odluka o roditeljstvu.4
